BLAŠKIĆ: ZAPOVIJEDANJE MI JE OTEŽANO IZOLACIJOM U KISELJAKU

DEN HAAG, 23. veljače (Hina) - General HVO-a Tihomir Blaškić u utorak je u Den Haagu svjedočio o događajima iz siječnja i veljače 1993. godine kada se našao u Kiseljaku odsječen od svog stožera u Vitezu što mu je onemogućavalo efikasno zapovijedanje, čemu su pridonijeli problemi u komunikacijama, od telefonskih preko radijskih do cestovnih.#L# Blaškić je neposredno prije izbijanja hrvatsko-muslimanskog sukoba 25. siječnja u Lašvanskoj dolini otišao privatno u Kiseljak odakle mu je onemogućen povratak u Vitez jer su borbe presjekle glavnu prometnicu. Obrana je podnijela više dokumenata koji pokazuju otežane i ugrožene telefonske i radio veze Blaškića i njegova stožera, usporeni protok poruka te dokaze njegovih problema u zapovijedanju. Jedan takav dokument je izvješće zapovjednika trećeg korpusa Armije BiH Envera Hadžihasanovića, nakon pregovora o prekidu vatre u Lašvanskoj dolini, kojim je Hadžihasanović svojima nadređenima u Glavnoj komandi predložio traženje drugog pregovarača u redovima HVO-a. S Blaškićem po njemu, "nema svrhe pregovarati" jer je izoliran u Kiseljaku i Lašvanskom dolinom upravlja "netko drugi". U sudnici je pročitano i više poruka i zapovijedi koje su putovale po nekoliko sati do dva dana između Blaškića i njegova stožera a što je po optuženom onemogućilo njegovo pravodobno donošenje odluka i upravljanjem stanjem na terenu. Blaškić svjedoči već peti dan u svoju korist. Obrana nastoji dokazati da Blaškić zbog izoliranosti nije nadzirao stanje u središnjoj Bosni te stoga ne može biti kriv po načelu zapovjedne odgovornosti. Tome u prilog pročitana je njegova zapovijed busovačkoj brigadi da odredi svoga predstavnika za pregovore s muslimanskim snagama. Takvo neodređeno delegiranje pregovaračkog mandata Blaškić je objasnio time da nije bio upoznat sa stanjem na terenu te je stoga te ovlasti prenio na samu brigadu, ali ne imenom i na zapovjednika jer mu nije bilo poznato je li se on uspio vratiti u nju. General HVO-a kazao je da za boravka u Kiseljaku nije imao ni svoj ured, a ni svoje ljude već se koristio prostorijama lokalnog zapovjedništva. Obrana je iznijela i da od prvih dana sukoba traju i Blaškićevi pregovarački napori oko postizanja prekida vatre. Blaškić je posvjedočio da tijekom siječnja i veljače, koje je proveo u Kiseljaku, nije bilo nasilja nad Muslimanima u tom mjestu unatoč glasnom nezadovoljstvu Hrvata prognanih iz okolnih mjesta u vojnim akcijama Armije BiH. U tom razdoblju, kaže Blaškić, nije napadnuto nijedno muslimansko selo, uhićen civil ili se prisiljavalo Muslimane na kopanje rovova. U siječnju i veljači u - Kiseljaku nije zapaljena nijedna muslimanska kuća. Tezu o Blaškićevom nastojanju da stvori atmosferu tolerancije obrana potkrepljuje pismom isprike Tihomira Blaškića jednom muslimanskom gostioničaru za uništeni lokal u pohodu "ekstremnih pripadnika HVO-a", te zapovijedima o pojačanim stražama ispred kuća uglednijih muslimanskih političara i vojnika u Kiseljaku. (Hina) ps sv