US-E-SAD-EUROPA-DIPLOMACIJA-Diplomacija-Trgovina ŠV 6. III. NZZ: EUROPA I DALJE SUMNJA U KOMPETENTNOST AM. VANJSKE POLITIKE ŠVICARSKANEUE ZUERCHER ZEITUNG6. III. 1999.Stenje li Europa pod strogom američkom paskom?"Transatlantski jaz
sve se više proširuje. Smaknuće dvojice Nijemaca u Arizoni, oslobađajuća presuda za američkog pilota, olujni nagovještaji nadolazećeg trgovinskog rata, jednostrane ocjene u pitanjima ljudskih prava i trgovine drogom, neuspjeh konferencije u Rambouilletu, različita mišljenja o politici prema Perzijskom zaljevu i Bliskom istoku... Taj popis može biti i produljen. Pozornost privlači činjenica da Amerikanci i Europljani sve češće raspravljaju u javnosti te da je ton njihovih rasprava sve razdražljiviji. U kontekstu smaknuća okrutnog ubojice njemačkog podrijetla, njemačka ministrica pravosuđa govori čak o barbarstvu. Prije samo nekoliko godina takva izjava ne bi bila izrečena.Čuvstva određuju javnu politiku, a smisao za razmjere nestaje. Izvršavanje smrtne kazne u pojedinim američkim saveznim državama nije, zacijelo, nikakva novost, baš kao ni činjenica da Amerika apele Međunarodnog suda ne smatra obvezujućima te da ih obično ignorira. No, ti događaji služe Europljanima kao izlika da Amerikancima zadaju niske udarce i podsjete ih da bi se trebali
ŠVICARSKA
NEUE ZUERCHER ZEITUNG
6. III. 1999.
Stenje li Europa pod strogom američkom paskom?
"Transatlantski jaz sve se više proširuje. Smaknuće dvojice
Nijemaca u Arizoni, oslobađajuća presuda za američkog pilota,
olujni nagovještaji nadolazećeg trgovinskog rata, jednostrane
ocjene u pitanjima ljudskih prava i trgovine drogom, neuspjeh
konferencije u Rambouilletu, različita mišljenja o politici prema
Perzijskom zaljevu i Bliskom istoku... Taj popis može biti i
produljen. Pozornost privlači činjenica da Amerikanci i Europljani
sve češće raspravljaju u javnosti te da je ton njihovih rasprava sve
razdražljiviji. U kontekstu smaknuća okrutnog ubojice njemačkog
podrijetla, njemačka ministrica pravosuđa govori čak o barbarstvu.
Prije samo nekoliko godina takva izjava ne bi bila izrečena.
Čuvstva određuju javnu politiku, a smisao za razmjere nestaje.
Izvršavanje smrtne kazne u pojedinim američkim saveznim državama
nije, zacijelo, nikakva novost, baš kao ni činjenica da Amerika
apele Međunarodnog suda ne smatra obvezujućima te da ih obično
ignorira. No, ti događaji služe Europljanima kao izlika da
Amerikancima zadaju niske udarce i podsjete ih da bi se trebali
podvrgnuti međunarodnom pravu onako kako ga tumači Europa.
Drukčija je situacija u slučaju oslobađajuće presude za vojnog
pilota, koji je opasnim letom prouzročio smrt 20 turista u Italiji.
No, i ta presuda potpiruje europsko nepovjerenje prema poštenju
američkog pravosuđa i bezbrižnoj nepokolebljivosti američke
pravosudne prakse, koju oni smatraju znakom arogancije.
Uzrujavanje ne bi bilo tako žestoko kad se Europom ne bi širila
priča o samovoljnoj američkoj vladavini. Čini se da su u razdoblju
od završetka hladnog rata, kad je diplomatska vještina Bushove
vlade u rješavanju velikih europskih pitanja još izazivala
divljenje, a i profesionalno pripremljen juriš višenacionalne
koalicije na Sadama Huseina pljesak, transatlantske nesuglasice
samo ojačale. Nestanak Sovjetskog Saveza, koji ih je kao
neprijatelj ujedinjavao, tek je jedan od aspekata tog procesa.
Daleko je važnija sumnja u vanjskopolitičku kompetentnost američke
vlade i Kongresa, koja opstaje i šest godina nakon ustoličenja
sadašnje vlasti.
Postoji dovoljno uporišta za takve sumnje. Tko je, poput Amerike,
upućen na saveznike, trebao bi prema njima postupati obzirno, u
svakom slučaju tako da im omogući ispunjenje postavljenih
zahtjeva. Takvo je ponašanje teško uskladiti s vanjskom politikom
pri čijem se osmišljavanju najviše vodi računa o rezultatima anketa
u vlastitoj zemlji. Saveznici reagiraju nepovjerljivo i
sarkastično na sve očitije vanjskopolitičke neuspjehe vodeće
svjetske sile. U najnovijem nastupu u Rambouilletu američka je
državna tajnica Albright svojim nepromišljenim prijetnjama
dodatno potkopala poštovanje prema američkoj vajskoj politici.
Izvrćući poznati navod predsjednika Theodorea Roosevelta, jedan je
britanski diplomat izjavio sljedeće: 'Bila je glasna, a sa sobom je
ponijela samo čačkalicu'.
Naravno, gospođa Albright nije kriva što je umjesto grube batine na
raspolaganju imala samo čačkalicu, budući da joj je Washington dao
samo to. Svi su odavno opazili da 'supersila' (novi je francuski
pojam 'hyperpuissance') sve više postaje žrtva kobne sklonosti da
više priča nego što radi. Stvari su uistinu daleko otišle kad se čak
i Oslobodilačka vojska Kosova, koja baš i nije najdojmljivija
oružana sila na zemaljskoj kugli, drsko opire američkim pokušajima
pritiska.
Europa bi trebala progutati svoju ljutnju zbog američkih
nedostataka i zbog povremenoga prisvajanja manira glavnog
učitelja. Bilo bi daleko produktivnije kad bi same europske zemlje
ulagale veće napore u uvođenje reda u transatlantske odnose i u
postavljanje razumnih prioriteta. Isplati li se uistinu zbog
banana, koje su u Europi ionako skupe, izazivati opći trgovinski
rat? Države koje se tako ponašaju zapravo i zaslužuju epitet,
nekada pripisivan tropskim regijama, poznatim po uzgoju toga žutog
tropskog voća", smatra Hansrudolf Kamer.