FR LIBERATION 6/7.2. RAMBOUILLET

FRANCUSKA LIBERATION 6./7. II. 1999. Četiri ključna sudionika pregovora. Vrlo opasan izazov 'Europskog Daytona' "Čini se da će posao biti težak, u što nitko ne sumnja, počev od Huberta Vedrinea. Supredsjedatelj konferencije o Kosovu, zajedno s britanskim kolegom Robinom Cookom, kaže za sebe da je više 'odlučan', nego optimističan. 'Odmah u početku, najteže će biti pomiriti nepomirljivo', priznaje Amerikanac Christopher Hill koji će biti glava pregovora, uz Austrijanca Wolfganga Petriča koji zastupa Europsku uniju i Rusa Borisa Majorskog. No Europljani se u Francuskoj ovaj put ne zadovoljavaju hotelskom diplomacijom nudeći dvorac Rambouillet. Pariz i London potaknuli su ovaj 'forcing diplomatique' koji je praćen strogim vremenskim rasporedom i prijetnjama objema stranama, namećući takvu strategiju američkoj vladi koja je nakon zadnjeg ultimatuma Slobodanu Miloševiću sklona zračnim napadima. To je neka vrsta 'europskog Daytona'. U toj vojnoj bazi zrakoplovnih snaga SAD-a u Ohiu, u studenome 1995. potpisani su mirovni pregovori o Bosni, kojih je Washington bio pravi tvorac. Ovaj put će Europa biti u prvom planu ili barem koliko i Amerikanci. Postupak će biti isti: pregovori iza zatvorenih vrata sve dok se ne postigne sporazum. Isposnički hotel Hope u Daytonu s konferencijskim dvoranama nagrđenim nježnim imenima poput 'B 29 leteća supertvrđava' i niskim prelijetanjem zrakoplova, podsjećali su Bošnjake, Hrvate, a ponajprije Srbe, na stvarnost NATO-ovih vojnih prijetnja. Pozlate dvorca Rambouilleta stvaraju sasvim drugačije ozračje, iako su predstavnici međunarodne zajednice jednako odlučni. Jedinstvo 'kontaktne skupine' (SAD, Francuska, Velika Britanija, Njemačka, Italija i Rusija)koje naglašavaju diplomati, postignuto je glede 'visokog stupnja samouprave' za Kosovo. No hoće li ono odoljeti mogućnosti pravog rata protiv Beograda, ili drugim mjerama, ako pregovori ne uspiju zbog pretjeranih zahtjeva albanskih ekstremista? Za razliku od Bosne koja je doživjela četvorogodišnji rat, junaci na Kosovu nisu iscrpljeni, a dobar dio OVK-a još je uvjeren da ih nakon borbe očekuje pobjeda i neovisnost. Ipak, Rambouillet znači preokret u sukobu u kojemu se međunarodna zajednica ponovno čini nemoćnom. Pokušaji 'preventivne diplomacije' Francuza i Nijemaca već godinu dana ne daju nikakve rezultate. Prve prijetnje Zapada nakon sukoba u proljeće nisu bile uvjerljive. K tome, one nisu reagirale na veliku protuofenzivu koju je u kolovozu Beograd pokrenuo protiv OVK-a, koji je preuzeo nadzor nad polovicom pokrajine. Ovi ekstremisti, borci za neovisnost, osvjedočeni pristaše velike Albanije, ulijevali su strah i još to čine. Bile su potrebne slike izbjeglica i stradalih u pokoljima, kao u Gornjem Obrinju da bi se u listopadu pokrenula NATO-ova mašinerija. Sporazum između Slobodana Miloševića i Richarda Holbrookea, bivšeg posrednika u Daytonu, omogućio je povratak izbjeglica i dolazak dviju tisuća OESS-ovih promatrača. Sporazum će slabiti sa svakim izazovom i izgredom. Represija se nastavila. Pokolj u Račku gdje je ubijeno četrdeset i pet Albanaca ponovno je pokrenuo javnost, obvezujući zapadne prijestolnice da dublje promisle o svome djelovanju. Kao i u Bosni pet godina ranije, dinamiku je pokrenula Elizejska palača. Pariz i London su se očitovali za općenitiju strategiju, spojivši diplomaciju i snagu, kako bi se izbjegli napadi koji bi samo otežali stanje. Politički okršaj u NATO-u između Washingtona i Europljana trajao je nekoliko dana. Francuzi i Britanci izjavili su da su spremni poslati kopnene snage za provedbu mirovnog sporazuma, bez Washingtona, ali uz njegovu suglasnost i u sklopu NATO-a. Nijemci i Talijani pošli su za njima. Taj nečuveni potez u svezi sa sigurnošću i obranom, znači pravi skok Europljana kada je riječ o počecima zajedničke vanjske politike", piše Marc Semo.