IT REPUBBLICA 24.II.RAMBOUILLET I ALBRIGHT

ITALIJA LA REPUBBLICA 24. II. 1999. Albrightova u neprilici - 'dobro rješenje' "Madeleine Albright, koju je Bill Clinton poslao u Rambouillet da stavi američki pečat na sporazum o Kosovu i postigne još jedan zgoditak u vanjskoj politici, nakon onih Bijele kuće u Sjevernoj Irskoj i na Bliskom istoku, jučer je imala prilično rezigniran i ne baš euforičan izraz lica. (...) Ostaje činjenica da su pregovarački rezultati Rambouilleta napola poraz za Abrightovu i njezinu tvrdu, nepopustljivu, intervencionističku liniju. Neprekidno prijeteći napadom krstarećih raketa i bombardera NATO-a, šaljući vojnog čelnika saveza u Europi, nadala se da će Beogradu nametnuti pax americanu. Ona se, međutim, mora zadovoljiti obećanjima dviju strana i obvezom da će se ponovno susresti 15. ožujka: mnogo manje od onoga što je u Daytonu postigao Richard Holbrooke (1997. aspirant na mjesto koje je poslije dodijeljeno Albrightovoj) u pregovorima o Bosni. U Americi, po svom povratku, Albrightova će biti zatrpana kritikama. No, njezini su europski kolege imali više razumijevanja i bili su veći diplomati, počevši od Lamberta Dinia. 'U pregovorima u kojima strane imaju toliko udaljena stajališta, poput onih Srba i kosovskih Albanaca, ne vjerujem da se treba govoriti o porazu Albrightove', kazao je talijanski ministar vanjskih poslova, dodavši da bi 'pravi poraz bio onaj koji bi doveo do bombardiranja Srbije, jer bi destabilizirao Balkan, uz velike posljedice za Europu'. Dini se ipak ogradio od te inicijative, koja se pripisuje Amerikancima, a možda i samoj Albrightovoj, da se posljednju noć pregovora u Rambouillet pozove general Clarke. Clinton ju je, na početku drugoga predsjedničkog mandata, imenovao na mjesto Warrena Christophera, a Albrightova se uvijek smatrala 'željeznom damom' američke vanjske politike, budući da je podupirala intervencionistička gledišta protiv onih izolacionističkih, i ustrajavala na važnosti vojnih prijetnji u diplomatskim pogađanjima. Bez obzira na njezino djelovanje, unatoč agresivnim tonovima korištenim protiv Slobodana Miloševića i Sadama Huseina, rezultati koje je do sada postigla prva žena-državna tajnica u povijesti Amerike, do sada su bili prilično ograničeni. Do sada je Albrightova uspijevala dobiti potporu Kongresa koji ima republikansku većinu. No, upravo glede Kosova i perspektive slanja američkih vojnika, desnica je počela izražavati ograde koje bi, nakon Rambouilleta, mogle dovesti do zahlađenja između Parlamenta i State Departmenta."