FR-LIBERATION 23.2. PAC

FRANCUSKA LIBERATION 23. II. 1999. Poljodjelski maraton izlaže petnaestoricu velikoj pogibelji "Strah nad gradom. Četrdeset tisuća poljodjelaca koji su jučer došli prosvjedovati protiv reforme zajedničke agrarne politike (PAC), išlo je pustim gradom. Belgijanci nisu obavili posao napola: 'europska četvrt' Bruxellesa, četverokut od nekoliko četvornih metara u samom središtu, podsjećala je na južnoamerički grad nakon državnog udara. Zloslutne poruke s radija koje se objavljuju već nekoliko dana, postigle su svoju svrhu: jedan dio stanovnika predgrađa nije htio doći u Bruxelles. Ustanove nisu ostale dužne: zastrašen, predsjednik Europskog parlamenta dao je dopust svome osoblju, a Povjerenstvo je preporučilo svojim dužnosnicima da ne dolaze na posao. Rezultat: promet je jučer bio kao u nedjelju. Sveprisutna policija i žandarmerija dovršile su posao: balvani sa željeznim šiljcima u svim ulicama koje vode do europskih ustanova priječili su slobodno kretanje, a vodeni topovi i vojni transporteri bili su u susjednim ulicama. Tako su u 15 sati petnaestorica ministara poljodjelstva mogla započeti svoj maraton u potpunom miru. Treba reći da je tema koja je na dnevnom redu ove sjednice koja će trajati čitav tjedan, vrlo opasna: reforma PAC-a i njezino financiranje do 2006. Poglavari država i vlada razgovarat će o tome opet u petak u Petersbergu nedaleko od Bonna. Tjeskoba seljaka je razumljiva, jer prvi put nakon 60-ih agrarni će troškovi u najboljem slučaju biti zamrznuti, a u najgorem će se smanjiti. Do sada su poljodjelci bili mezimci Europe, iako toga nisu bili svjesni: bila im je namijenjena gotovo polovica europskog proračuna (40,5 milijarda eura). Tako je Unija mogla biti svjetska agrarna sila. No vremena su se promijenila. Vlade, na zahtjev gospodarstva, žele smanjiti izdvajanja u zajednički proračun. Napose je Njemačkoj dozlogrdilo da plaća puno, a dobiva malo: dajući iz svoga džepa 11 milijarda eura na godinu dostigla je apsolutni rekord. To pitanje kvari odnose između vlade Gerharda Schroedera i tandema Jospin - Chirac, iako političari teško mogu prosuditi posljedice takvih razlika. Iako Francuzi načelno prihvaćaju smanjenje njemačkih davanja, oni ne žele da to bude na račun 'djelomične renacionalizacije' agrarnih subvencija kao što to predlaže Bonn. Kada je o tome riječ, premijer i predsjednik Republike moraju biti složni: vlada pregovara, ali Jacques Chirac će na koncu izložiti francusko stajalište Berlinu. Da bi si olakšali stvar, dvojica kohabitanata mogli su se osloniti na moćan francuski agrarni lobby. Oni to nisu učinili, budući da predlažu trenutno zamrzavanje troškova i smanjenje subvencija za prihode velikih gazdinstava. 'Prije ili kasnije, poljodjelci će se okrenuti protiv nas, i to smo spremni prihvatiti', rekao je nedavno jedan francuski dužnosnik. Zapravo je gotovo sigurno da će agrarni proračun u 2006. iznositi 40,5 milijarda eura, što je na razini 1999. To je revolucija za sektor koji je naučio tražiti 'uvijek više'. K tomu, potrošači, siti proizvoda loše kvalitete koji su često proizvedeni na štetu okoliša, dovode u pitanje logiku produktivnosti. Odatle i zamisao da se sustav 'zajamčenih cijena' na koncu zamijeni izravnom subvencijom prihodima. Zamisao na kojoj se temelje reforme u tijeku jest da svaki seljak dobije iznos koji nije u vezi s njegovom produktivnosti. Tako će se potaknuti da traži kakvoću, a ne količinu. No osim PAC-a, u Bruxellesu se razgovara o proračunu Unije za razdoblje 2000. - 2006. Agenda 2000 ne tiče se samo poljodjelstva, već i reforme regionalne pomoći i opće financijske konstrukcije za sljedećih sedam godina. I tu će biti kresanja. Seljaci neće biti jedini koji će se morati prilagoditi stvarnosti: zemlje na jugu, napose glavni kandidati strukturnih i zajedničkih fondova, neće više dobivati pomoć sada kada su dio eura. Taj paket, vrlo važan za budućnost Europe, treba se zaključiti na susretu na vrhu u Berlinu 24. i 25. III. Napokon, sadašnji pregovori nadilaze granice Unije. Oni su prijeko potrebni prije proširenja na istok, kako proračun ne bi eksplodirao. Trgovinski pregovori koji će započeti sljedeće godine u sklopu Svjetske trgovinske organizacije, obvezuju Europljane da prije toga 'ponovno priključe' europsko tržište ostatku svijeta. Jer, kako se može tražiti otvaranje zemalja trećeg svijeta, a štititi vlastito tržište? Ukratko, seljaci mogu vikati: neće izbjeći reformu PAC-a", izvješćuje iz Bruxellesa Jean Quatremer.