DELO-MATOŠEVO KOČOPERENJE-23. II.

SLOVENIJA DELO 23. II. 1999. Matoševo kočoperenje "Jedni govore o ljubavi prema svom narodu, jer to koristi njihovim džepovima, drugi da bi time prikrili najrazličitije prljavštine, treći jer žude za slavom. Tu ocjenu koju je nekoć izrekao blaženi kardinal Alojzije Stepinac i koju je u svojoj korizmenoj poslanici preuzeo zagrebački nadbiskup Josip Bozanić - s dodatkom znamenitog hrvatskog pisca Antuna Gustava Matoša koji je Sabor nazvao kokošinjcem - možemo shvatiti kao možda najjezgrovitiji doprinos za razumijevanje događaja prošloga tjedna u hrvatskom parlamentu. Osobito na temu hrvatsko-slovenskih odnosa. Mnogo toga govori u korist činjenici da su narodi koji nisu razvili tip europske buržoazije i njezinih demokratskih pluralističkih ustanova, mnogo lakše i prije plijen niza negativnih zakonitosti nego druge države, pa makar se radilo o trgovanju domoljubnim osjećajima o kojima govori nadbiskup Bozanić ili o opsjednutosti hrvatske politike i dobrog dijela njezine javnosti 'mitovima' da haaški sud sudi samo Hrvatima, a da EU pokušava Hrvatsku privezati u balkanske okove i da su ozbiljne opaske međunarodne zajednice na štetu hrvatskih odnosa nepravedne, o čemu je na upravo svršenoj dvodnevnoj konferenciji Hrvatska i europske integracije govorio dr. Slaven Letica. Upravo rečenom mogli bismo dodati barem još jedan 'mit' koji se mogao čuti u saborskoj raspravi, da je Slovenija na svom Trdinovom vrhu odnosno hrvatskoj Sv. Geri - s trojicom ili petoricom vojnika - jedina 'okupacijska sila u Hrvatskoj'. U blažem obliku rekao je to i ministar vanjskih poslova Mate Granić riječima da naša država ničim ne može utemeljiti 'ustrajanje s petoricom vojnika na Sv. Geri', iako je dva dana prije te izjave poslije susreta sa slovenskim kolegom Borisom Frlecom u Ljubljani govorio da je crta kopnene granice upitna samo još u Istri a osim toga je baš ministru Graniću dobro poznato što još treba napraviti da granica između država doista bude potpuno određena - tek poslije parlamentarne rasprave i ratifikacije sporazuma o granici u oba parlamenta moći će se govoriti tko i gdje (možda) stoji na tuđem području. Je li pravaškim i nepravaškim inicijatorima rasprave o hrvatsko- slovenskim odnosima tako ponudio barem jednu kost za glodanje, jer je osobito poslije nastupa potpredsjednika Sabora Žarka Domljana koji se još najviše približio pravaškom radikalizmu, napokon postalo jasno da posebno izazivanje Ljubljane nisu izmislila samo četiri pravaška zastupnika? No pitanje je i na koga su ciljali autori teze o 'slovenskoj vojnoj, teritorijalnoj i gospodarskoj agresiji', jer je i Mate Granić bio prisiljen tražiti objašnjenje od pravaškoga vođe Ante Đapića o čemu zapravo želi raspravljati: o odnosima sa zapadnom susjedom ili o djelovanju hrvatskog ministarstva vanjskih poslova? Žarko Domljan se kao predsjednik saborskog odbora za vanjsku politiku razgolitio 'poznavanjem' pravila igre kad je čak čestu promjenu šefova diplomacije u Ljubljani nazvao nekakvim protuhrvatskim djelovanjem njemu jamačno nepoznatih sila. Iskustva s djelovanjem koalicijske vlade i gotovo izjednačenim odnosom snaga u parlamentu Hrvatska još nema. O odnosu snaga u Saboru samo toliko, da je uvjerljiva većina sve te moralno-ideološke-religiozne konstrukcije o 'prijateljskoj susjedi' odbila činjenicama i razotkrila ih kao drage pjesmice dragom narodu. Baš zato je u Matoševu kokošinjcu letjelo i perje" - zaključuje Peter Potočnik.