DE-VLADA NJ DIE WELT-100 DANA NJ. VLADE-3. II. NJEMAČKADIE WELT3. II. 1999.Sto dana kazališta"Bonnska pozornica sto dana prikazuje crveno-zeleno kazalište. Općinstvo od desnog do lijevog dijela gledališta rijetko je složno: predstava
je u stanovitoj mjeri grozna. Čak ni s crvenih samtastih sjedala u ložama hamburških medijskih kritičara ne dolazi pljesak.Komedija oko porezne reformice, drama oko dvostruke putovnice, farsa oko rada za niske plaće, tragedija oko napuštanja nuklearne energije i ljubavna tragedija oko PDS-a - u previše se komada Schroederova glumačka družina kreće poput glasnih klaunova na krabuljnom plesu.Ponajprije iznenađuje razmjer nesnalažljive spontanosti kojom je postavljena crveno-zelena premijera. Pjeva se naokolo o porezima, državljanstvima i atomskim centralama, europskim susjedima i saveznicima u NATO-u, kao da se radi o zrikavcima u Shakespearovu 'Snu ljetne noći'.Gerhard Schroeder doduše milostivom gestom suverenoga redatelja priznaje da u njegovu ansamblu ima mnogo šeprtlja. Smjer je u grubo,
NJEMAČKA
DIE WELT
3. II. 1999.
Sto dana kazališta
"Bonnska pozornica sto dana prikazuje crveno-zeleno kazalište.
Općinstvo od desnog do lijevog dijela gledališta rijetko je složno:
predstava je u stanovitoj mjeri grozna. Čak ni s crvenih samtastih
sjedala u ložama hamburških medijskih kritičara ne dolazi
pljesak.
Komedija oko porezne reformice, drama oko dvostruke putovnice,
farsa oko rada za niske plaće, tragedija oko napuštanja nuklearne
energije i ljubavna tragedija oko PDS-a - u previše se komada
Schroederova glumačka družina kreće poput glasnih klaunova na
krabuljnom plesu.
Ponajprije iznenađuje razmjer nesnalažljive spontanosti kojom je
postavljena crveno-zelena premijera. Pjeva se naokolo o porezima,
državljanstvima i atomskim centralama, europskim susjedima i
saveznicima u NATO-u, kao da se radi o zrikavcima u Shakespearovu
'Snu ljetne noći'.
Gerhard Schroeder doduše milostivom gestom suverenoga redatelja
priznaje da u njegovu ansamblu ima mnogo šeprtlja. Smjer je u grubo,
dakako - tako glasi kancelarova kazališna pouka - u redu.
No baš on nije u redu: gospodarska politika oslanja se na stari
etatizam birokracije, financijska politika teži povećanju poreza i
nevješto postavlja klopku dugova, vanjska politika pokazuje
arogantnu samouvjerenost, a unutarnja politika u multikulturalnoj
spontanoj sceni traži nepotrebne eksperimentalne zamisli.
Diletantski se ponašati između kaosa i karizme samo je pronalaženje
postave za uvertiru na otvorenoj sceni. Veću težinu ima to što su
scenariji pogrešno napisani" - zaključuje Wolfram Weimer.