IT IL MANIFESTO 29.I.- NATO I KOSOVO

ITALIJA IL MANIFESTO 29. I. 1999. Atlantski pravac "Dok pišemo, NATO, koji je bio nesložan sve do četvrtka, odlučio se za, zbog izravne intervencije mnogih europskih vlada, među kojima su na prvom mjestu Francuska i Italija, stajalište 'jednakog upozorenja', zaprijetivši vojnim kažnjavanjem represije Beograda i albanskih spremišta oružja OVK-a, kosovarskih boraca za neovisnost.(...) Atlantski savez je toliko preuveličano ustrajao na vojnoj intervenciji i njezinim spasonosnim bombardiranjima (nitko nam još nije uspio objasniti kako će inteligentne bombe spasiti izbjeglice), da se ovih dana vodilo natjecanje tko će se pokazati sumnjičavijim. Počeo je njemački kancelar Schroeder kazavši: 'No OVK ne treba misliti da će NATO postati njihovo zrakoplovstvo'; onda je došao red na državnu tajnicu SAD-a Madeleine Albright da izjavi '..neka nitko ne misli da će Savez postati zrakoplovstvo OVK-a'; na kraju je došao red na 'socijalista' Solanu, koji je ovdje u Rimu ponovio: 'Sigurno je da ne želimo postati bombarderi OVK-a'. Očita stvar, koju se međutim spremalo mjesecima. Mjesecima u kojima su pripadnici OVK-a, međutim, upravo tako bili tumačili jednostrane prijetnje NATO-a. To je, ponajprije, pothranjivalo, od listopada 1998. do danas, vojnu inicijativu etničkih milicija Kosova koje žele 'Veliku Albaniju', koja je zapravo malena (Albanija, Kosovo, mali dio Crne Gore, dobar komad opasne Makedonije, djelići Grčke) no velika koliko idiotizam etničke čistoće i veze sa Salijem Berishom koji se ponovno pojavljuje u Albaniji. Iz toga proizlaze dvije istine. Sve vrijeme iskorišteno za promišljanje vojne intervencije za 'pacifikaciju' ratnog stanja unutar jedne zemlje, oduzeto je vrijeme za razmatranje političkog i stvarno mirotvornog rješenja samog sukoba. I sve riječi potrošene na vojno uključivanje oružja jednog vojnog saveza - korumpiranog, ostatka hladnog rata, nezakonitog jer pretendira djelovati mimo Vijeća sigurnosti - jednostrano protiv samo jedne strane u sukobu, prostor je koji je poklonjen vojnoj inicijativi druge strane. Tko će sada kosovarskim borcima objasniti da ih je NATO spreman napasti ako nastave svoje ofenzive?(...) Najnovija je činjenica, s kojom se međutim Europa mora suočiti to da se vjerojatno nalazimo u posljednjoj fazi 'starog' balkanskog rata, otvorenog upravo Miloševićevim brisanjem autonomnih prava Kosovu, zajamčenih Titovim ustavom, te da se nalazimo pred jednim 'novim' balkanskim ratom, u kojemu je najsuvremenija Europa još uvijek sudionik: ratom 'koridora', opremljenih osovina, za koje se već prave divovska međunarodna ulaganja, koje spajaju balkanska područja preostala od etničkog rata u bivšoj Jugoslaviji, Grčku, Bugarsku, Albaniju i Tursku, s 'tortom' energetskih izvora bivšeg SSSR-a. Koridori zamišljeni kako bi prevladali ratove, no koji, počevši od materijalnih interesa koji su u igri na Kosovu - ma kakva povijest! - postaju eksplozivni naboj novog rata na Balkanu. Sada imamo 'Dayton dva', kažu europski ministri vanjskih poslova. No Kosovo ne može imati bosanska rješenja: ondje su svi htjeli etničku podjelu, tako je razmještanje među stranama radi toga, na kraju, bilo moguće, no tamo, ne treba zaboraviti, rat NATO-a protiv Srba nije proizveo mir, već čudovište koje još na udaljenosti drži milijun izbjeglica" - piše Tommaso di Francesco.