NJ.17.II. WELT-FEDERACIJA NAC. DRŽAVA

NJEMAČKA DIE WELT 17. II. 1999. Federacija nacionalnih država "Europski ustav nipošto nije čarobna formula da bi se ubrzalo uređenje unije i da bi njezin način rada postao djelotvorniji i demokratskiji. Osim toga, to rješenje sugerira da je nužna europska država koja bi se mogla usporediti s nacionalnom državom ili sa Sjedinjenim Američkim Državama. Vjerujem da to nije ni moguće niti poželjno. Ako se doista traži formula koja bi mogla okarakterizirati strukturu unije, želio bih podsjetiti na federaciju nacionalnih država koju sam predložio još prije tri godine. Federacija, jer ona jedina dopušta da se institucije jasno definiraju i da se poštuje načelo subsidijarnosti. Nacionalnih država, jer vjerujem da su nužne kako bi se osigurala budućnost naših nacija i ojačala državljanska svijest koja se temelji na živoj povijesti i zajedničkom nasljeđu. Mora biti moguće istodobno jačati osjećaj pripadnosti našim živim nacijama i uniji - toj divnoj kolektivnoj pustolovini. Drugim riječima: Europi koja tvori jedinstvo - ujedinjenoj zajedničkim ciljevima - i mnogostrukost bogatstava i svojstava zemalja članica. Nedvojbeno trebamo uz sporazume i formalnu povelju prava i obveza Europljana. Ona bi jamčila i temeljna prava pojedinca kao i praktično funkcioniranje demokratskog sudioništva. Ta bi povelja ispunila želje onih koji Europi žele dati dušu iz najboljih tradicija njezine povijesti. Tim ljudima pripadam i ja. Povelja simbolizira želju za suživotom - više nego zastava ili himna, koje ipak ne gube svoje značenje. Povelja se temelji na zajedničkim vrijednostima: na političkom i intelektualnom pluralizmu, štovanju drugih, razumijevanju među narodima, solidarnosti. Potonje je bitan element za držanje na okupu pojedinih nacija kao i Europske unije u onom smislu kako smo ju željeli i izgradili. Želja za suživotom je nužnost. Na susretima naših predsjednika država i vlada na nju se često zaboravljalo. Stalno postavljati nove ciljeve, obnavljati ugovore, uvijek novom snagom sastavljati izjave - sve to nije dovoljno da bi se ubrzala izgradnja unije. Unija boluje od toga što nije svojim građanima ni razumljiva niti dostupna. Ovlasti zbog nedostatka federalnog polazišta nisu jasno određene. Procesi odlučivanja su zastrašujuće kompleksni. Provođenje odluka uglavnom nije baš jako djelotvorno. Iza čisto tehničkih rasprava i nacionalnih interesa - a oni neizbježno obilježavaju rasprave o Agendi 2000 - stoji ono pitanje na koje zemlje članice uvijek nerado odgovaraju: što zapravo želimo obavljati zajednički? To bi pitanje trebalo razjasniti. Jer: ne bi li traženje najboljeg političkog i institucionalnog okvira bilo jednostavnije za veliku Europu? Europu koja će jednoga dana objedinjavati oko 30 zemalja članica? Odgovori na ta pitanja su nužni. Omogućit će da se volja zemalja, suverenost na nekim područjima, zajednički provodi, jasnije spozna i provjeri. Vjerojatno će morati postojati zemlje predvodnice. Avangarda - koja će dakako biti otvorena i za sve druge zemlje, koje će tek kasnije željeti ispuniti uvjete 'bračnog ugovora'. No za sve bi federacija nacionalnih država bila najbolja struktura - za avangardu jednako kao i za veliku zajednicu od 30 nacija. Sporazumima se mogu definirati središnje europske i preostale nacionalne ovlasti. Time bi bilo odgovoreno na pitanje građana 'Što tko radi?'. Bilo bi spriječeno birokratsko prevršenje mjere. Europa bi dobila transparentnost, primjenjivost i djelotvornost. S one strane plana rokova za predsjedanja Vijećem i bez obzira na to što Njemačka angažirano pokušava dovesti do kraja Agendu 2000, vrijeme je za stvaranje institucionalne okosnice. Nadam se da Vijeće Europe u Koelnu odlučuje o podlozi rada i razmišljanja koji bi vladama dopustio da raspravljaju o daljnjoj budućnosti Europe - na temelju jasnih, dobro pripremljenih opcija. Jer samo tako politika ispunjava svoje određenje: prevladati teškoće - zahvaljujući cilju i smislu za kompromise koji izravnavaju put" - piše Jacques Delors.