ES 14.II.EL PAIS BLAIR-DRŽAVA BLAGOSTANJA

ŠPANJOLSKA EL PAIS 14. II. 1999. Blair promiče državu blagostanja "Hoće li država blagostanja i dalje biti univerzalna ili će postojati samo za one građane kojima je najnužnija? Sve dosad takvo pitanje nije imalo nikakvoga smisla. Sodijaldemokrati i demokršćani u poslijeratnome su razdoblju u Europi sklopili sporazum o stvaranju 'welfarea' za sve. Samo su se liberali ogradili od toga općeg dogovora. Španjolska, izolirana četiri desetljeća, uspjela je postići univerzalnu socijalnu pomoć tek osamdesetih godina, za vrijeme vladavine socijalista. Pitanje postaje aktualno s uvođenjem reforme države blagostanja koju je u Velikoj Britaniji upravo predstavio britanski premijer Tony Blair, a nazvao je 'revolucijom'. Općenito gledajući, promjene koje želi Blair sastoje se od povisivanja kriterija za dobivanje socijalne pomoći i obveznih povremenih razgovora sa svim građanima koji primaju državnu pomoć kako bi se vidjelo treba li im i dalje. Milijun samohranih majka i 2,8 milijuna hendikepiranih osoba izgubit će tu pomoć ako ne pristupe cijelome nizu razgovora s javnih radnicima koji će ih nagovarati da se zaposle. Prema riječima ministra socijalne skrbi Alistaira Darlinga, sada čovjek jednom potpiše i prima socijalnu pomoć, a da nikoga ništa ne mora pitati sve do mirovine. U svojoj knjizi 'Treći put', Blair je najavio nešto od ovoga što će sada konkretizirati: 'Dogmatizam neoliberalne desnice pretvorio se u ozbiljnu prijetnju nacionalnome jedinstvu. Bilo je sve više i više ljudi među gubitnicima, sve više tvrtki s malim profitom, previše javnih služba s premalim uslugama i previše delinkvencijom, nezaposlenošću i marginaliziranjem ugroženih naselja. Država blagostanja jedan je od velikih uspjeha u posljednjih stotinu godina. Oslobodila je mnoge ljude siromaštva i ponudila nove mogućnosti milijunima osoba. Briga o onima koji su na dnu na neki je način srž svakoga pravednoga društva. Ali načini na koje pomažemo ljudima moraju se promijeniti'. Promjene koje predlaže Blair temelje se na ovim načelima: ako se može raditi, raditi se mora. Oni koji nisu pošteni, neće primati pomoć. Ako netko teško radi kako bi zbrinuo svoju obitelj, vlada mu jamči da neće živjeti u siromaštvu. Ako netko ne može raditi, dobit će sigurnost koja mu je nužna. Prema laburističkome vođi, to je kraj države blagostanja u kojoj se 'dobiva nešto u zamjenu za ništa'. 'Gotovo je s vremenom kad je netko automatski dobivao pravo na socijalnu pomoć'. Druga tema koja pokreće raspre povezana je s javnim mirovinama. Blair želi uvesti zakone kojima bi omogućio stvaranje jeftinih privatnih mirovinskih fondova za osobe sa srednjim i niskim prihodima. Uloga države bit će stvaranje baze za sve uz pomoć temeljnih državnih mirovina te pomoći onima koji si ne mogu priuštiti štednju. Rezultat će biti promjena ravnoteže javnih i privatnih davanja s odnosa 60-40 posto na 40-60 posto. Blairovi reformistički planovi predstavljeni su u isto vrijeme kad se saznalo i da je britanska konjunktura došla do ruba recesije. U svojem tromjesečnom izvješću, Bank of England najavila je gospodarski rast između 0,5 i 1 posto (a Ministarstvo gospodarstva očekuje od 1 do 1,5 posto). To hlađenje gospodarstva vremenski se podudara s hlađenjem gospodarstva u europskim državama koje su uvele euro i izazvat će dodatne probleme pri financiranju države blagostanja (manji priljev novca, a više osoba kojima je potreban). U Francuskoj je upravo objavljeno tehničko izvješće u kojemu se tvrdi da će biti nemoguće financiranje mirovinskoga sustava ako se dob odlaska u mirovinu ne pomakne sa 60 na 65 godina. Uspavana rasprava (svima ili samo onima kojima je zaista potrebno, suzbijanje prijevara i mirovine) opet postaje aktualna s ovim Blairovim mjerama. Treba vidjeti reakciju samih laburista u Velikoj Britaniji", piše Joaquin Estefania.