AVVENIRE 9.II.- CRKVA, INTERVNECIJE I DRŽAVA-ODGOVOR

ITALIJA AVVENIRE 9. II. 1999. Dvije mjere Pape i dvije mjere novina "Dnevne listove, govorio je Karl Kraus, trebali bi čitati mjesec dana kasnije: vijesti, škandali i polemike bili bi svedeni na pravu mjeru. Mi ih, ako radi ničega drugog, onda radi profesionalne obveze, prelistavamo svakoga dana, no jučer, čitajući uvodnik Angela Panebianca, poželjeli smo ponovno pogledati one od prije nekoliko godina. Prema uvodničaru prvog nacionalnog dnevnog lista 'Crkva se protivi uporabi sile protiv Iraka, no slaže se, ako je potrebno, s uporabom sile na Kosovu', što podsjeća na već viđeno u prvoj polovici devedesetih godina kada se Papa izjašnjavao protiv Zaljevskog rata ali je šibao Zapad koji je oklijevao intervenirati u Bosni. Eto 'dva Wojtyilina mjerila', premda Panebianco brzo precizira da se radi legitimnom ponašanju temeljenom na ocjeni interesa Crkve u različitim područjima svijeta. I objašnjava: Papa je u sukobu protiv novog Imperatora 'jedine supersile', Sjedinjenih Država, kao već jednom protiv Sovjetskog Saveza, i stoga ima svoje strategije i svoje planove bitke. Tako Europa može mobilizirati svoje vojske na susjednom Balkanu, no Sjedinjene Države to ne mogu činiti na Srednjem istoku. Prirodno, jako bismo voljeli znati kojom je to prigodom Ivan Pavao II. tražio 'vojnu intervenciju' na Kosovu ili u Bosni. Između ostaloga, to je tražio Corriere della Sera u jednom komentaru od 3. kolovoza 1993., kada se Papu korilo zbog razloga suprotnih onima koje je danas naveo Panebianco: 'Ivan Pavao objavljuje načelo humanitarnog posredovanja, no pred mogućnošću utjecanja jačim sredstvima Papa se povlači i izbjegava... ostavljajući razliku između velikih moralnih poziva i konkretnih odluka vlada'. Da li su to dvije mjere talijanskoga novinarstva?(...) Radi se o tome da se intervenira u pomoć onome tko je ugrožen u svojem fizičkom i moralnom integritetu, jučer kao i danas. Uporaba sile, sve u svemu, treba biti shvaćena kao 'extrema ratio' nakon što su se pokušali svi ostali putevi. Jesu li se uistinu iscrpile sve mogućnosti za pregovoranje između Iraka i međunarodne zajednice početkom 1991.? I koliko je vremena, međutim, trebalo proći od početka rata u Bosni prije no što je NATO donio odluku da intervenira u obranu izmučenog stanovništva Sarajeva?(...) Jedna je stvar bombardirati gradove i sela, a druga planinu gdje se nalazi minobacač. Jedna su stvar napadi NATO-a na srpske položaje u ljeto 1995., a druga stvar su bombardiranja Bagdada koja su, znamo, nanijela mnoge žrtve među civilnim stanovništvom. Poziv kojega je Papa uputio 1991. protiv rata, pustolovine bez povratka, vrijedi za sve, a ne samo protiv Sjedinjenih Država. Traženje da se zaustave pokolji ne odgovora samo 'katoličkim' interesima, već temeljnim pravima ljudi i naroda, u Bosni kao i u Iraku. 'Razdvojiti sukobljene, razoružati agresora', to je zadaća koju i danas treba preuzeti međunarodna zajednica, pred tragedijom Kosova. Na to je prije nekoliko dana podsjetio državni tajnik, kardinal Sodano, upravo u jednom interviewu Corriereu. Uvijek vrijedi pročitati novine, prije svega one od prije mjesec dana.", piše Luigi Geninazzi.