US CS MONITOR 8. II. SADAM

SJEDINJENE DRŽAVE THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 8. II. 1999. Izbaciti Sadama i smijeniti ga, kime? "Američka politika prema Iraku sad se prebacila s obuzdavanja na namjeru rušenja Sadama Huseina s vlasti. Bez obzira kako se emocionalno zadovoljavajućom mogućnost uklanjanja nasilnika kao što je Sadam činila, ta je strategija iznimno loša. Ona će Washington učiniti odgovornim za političku budućnost Iraka i uplesti Sjedinjene Države u beskrajnu misiju izgradnje nacije koju tište tvrdokorni problemi (...)", piše Ted Galen Carpenter. "Neki optimisti tvrde da takozvana iračka demokratska oporba u izgnanstvu - posebno velika krovna skupina, Irački nacionalni Kongres - može obaviti posao uz minimalnu pomoć Sjedinjenih Država. (...) No malo obaviještenih analitičara izglede iračke oporbe shvaća ozbiljno." Novinar napominje da je iračka oporba uvelike podijeljena, pa nastavlja: "Ne samo da bi bile potrebne američke snage da se uvede nova vlada, već bi tu vladu trebalo i štititi od autoritarnih elemenata i stvoriti demokratske ustanove koje bi bile dovoljno jake da opstanu nakon odlaska američkih okupacijskih snaga. Inače bi se pojavio novi vojni diktator - 'novi Sadam', i Washington bi se suočio s obnovljenom prijetnjom svom cilju mira i stabilnosti u području Perzijskog zaljeva. Uvođenje i očuvanje demokratske iračke vlade uključivalo bi misiju izgradnje države neodređenoga trajanja, u usporedbi s kojom bi se pokušaj u Bosni doimao neznatnim. Misija u Bosni traje već četvrtu godinu i već je američke porezne obveznike stajala nekih 10 milijarda dolara. Slabi izgledi za postizanje stabilnog demokratskog sustava u Iraku trebali bi biti dovoljan razlog da razuvjere one koji žele da američka vojska zauzme Bagdad. No postoje i drugi problemi. Tu je pitanje koje predstavljaju dva uporna regionalna secesionistička pokreta: Kurdi na sjeveru i Šiiti na jugu. Washington bi trebao odlučiti hoće li se obvezati na očuvanje teritorijalnog integriteta Iraka ili će svoj blagoslov dati secesionistima. Ta alternativa ima ozbiljne nedostatke. Očuvanje cjelovitog Iraka moglo bi biti zahtjevno. Pokušaj da se Kurdi i Šiiti prisile da ostanu pod jurisdikcijom Bagdada vjerojatno bi izazvao ljutit otpor. Washington bi se suočio sa zadatkom da Amerikancima objasni zašto vojnici umiru u vojnoj kampanji gušenja težnji naroda koji se jednostavno žele riješiti okova iračkih Sunita. A prihvaćanje neovisnih kurdskih i šiitskih država zahtijevalo bi da Sjedinjene Države nadgledaju raspad Iraka - potez protiv kojeg bi se bunili Suniti i drugi u islamskom svijetu. (...) Nadalje, uspostavljanje neovisnog Kurdistana stvorilo bi velik problem washingtonskoj saveznici, Turskoj. Kurdska bi republika podjarila turske Kurde - više od polovice svih Kurda koji žive u području. (...) Kako god loše zamišljena sadašnja američka politika bila, odluka da se zbaci Sadam i preuzme odgovornost za iračku političku budućnost bila bi mnogo gora. Sjedinjene bi Države tad bile prave nasljednice otomanskog i britanskog carstva kao kolonijalni gospodar u području Zaljeva. Nijedan razuman Amerikanac ne bi smio biti spreman trošiti krv i novac koji bi takva misija zahtijevala."