NJ DIE WELT-DIKTATORI U BUNKERIMA18. I.

NJEMAČKA DIE WELT 18. I. 1999. Sada se diktatori skrivaju u bunkerima "Tijekom rimske konferencije o osnivanju međunarodnog kaznenoga suda u srpnju prošle godine upozorio sam da će takav sud bezobzirno i nesmetano gaziti nacionalnu pravosudnu suverenost demokratskih država. Delegati i 'aktivisti za ljudska prava' u Rimu uvjeravali su protiv takva razmišljanja. Novi međunarodni pravni sustav, obećavali su, nikada nekom usamljenom odlučnom državnom tužitelju koji nije odgovoran ni jednoj vladi ni ustanovi, neće dopustiti da se u pomirbeni proces stabilnih demokracija umiješa s djelotvornim pravnim sustavom. Pa dobro. Slučaj Augusta Pinocheta potpuno je potvrdio moje upozorenje. Usamljen, odlučan španjolski sudac u ime 'međunarodnoga prava' gazi čileansku suverenost. Ne obazire se na svoj pravni sustav, svoj demokratski izabrani parlament i odluku čileanskog naroda da prednost dade pomirbi a ne osveti. A zagovarači međunarodnoga kaznenog suda mu plješću. O kršenjima ljudskih prava Pinochetova doba puno je rečeno. Ne zanemarujem takva kršenja, ma gdje se ona dogodila. Većina Čileanaca dakako kaže da je državni imperij od 1973. očuvao Čile od anarhije. Pinochetova akcija zaustavila je put Čilea u komunističku državu kakva je Kuba i širenje revolucije u Latinskoj Americi. Osim toga nema dvojbe da je Pinochet 1988. iz vlastite pobude raspisao referendum čiji je ishod poštovao i predao vlast demokratski izabranoj civilnoj vladi. Ostavio je imućnu, slobodnu, cvatuću, demokratski uređenu zajednicu. Čileanski se narod bavio Pinochetovim naslijeđem - uspjesima kao i ekscesima - i svjesno odlučio da gleda naprijed. Neki se možda s time ne slažu, ali ta je odluka bila samo na čileanskom narodu. A sada dolazi Balthasar Garzon sa svojim usamljenim zaključkom da tu odluku naplati. Ako je to u redu u slučaju Chilea - što onda radimo s Južnom Afrikom? Tamo je povjerenstvo za istinu i pomirbu teško optužilo ANK (Afrički nacionalni kongres) za kršenje ljudskih prava - mučenje, ubojstva, masovna smaknuća stotina političkih protivnika. Vođe ANK-a su amnestirane. Treba li sada neki inozemni sudac imati ovlasti da tu odluku ukine i da amnestirane dovede pred sud? A sustav globalne 'pravde', koji se tu očituje, čista je samovolja. Na dan Pinochetova uhićenja u Londonu se španjolski premijer na ibero-američkom vrhu sastao s Fidelom Castrom. Kad su se Kubanci u izgnanstvu obratili Garzonovu sudu s molbom da s Castrom postupi kao s Pinochetom, samilosno su odbijeni. Ako je Castro na slobodi - što je s Gorbačovim? Pod njegovom vladavinom SSSR je u Afganistanu počinio ratne zločine i zločine protiv čovječanstva, slao je KGB-ove odrede smrti u Latviju i Litvu. Treba li Gorbačova uhititi na njegovu idućem putovanju? Jiang Zemin dobro raspoložen putuje svijetom. Zašto njega ne dovesti pred sud? Zašto ne uhititi Arafata zbog atentata koje je zapovijedio? Istaknuta točka jest: tko u ovom lijepom novom svijetu globalne 'pravde' odlučuje tko će doći pred sud a tko ne? Samozvani španjolski sudac? Inozemni istražitelj u međunarodnom kaznenom sudu? Ili slobodni narodi suverenih demokratskih država? Garzon i njegovi saveznici odgovaraju da njihova poruka diktatorima glasi: pravdu više ne zaustavljaju granice. Diktatori su upozoreni, lijepo. A pouka priče za njih glasi: ne odstupiti nikada. Tko poput Pinocheta preda vlast, lud je - borite se do zadnjeg čovjeka! Vrlo rado bih ponudio Castru udobno španjolsko izgnanstvo u slučaju da se povuče i Kubancima zajamči život u slobodi. No ako Garzon uspije, više neće biti 'mirnog prijelaza u demokraciju'. Ako se diktatorima ne može ponuditi amnestija ili sigurnost u izgnanstvu, svoju vlast nikada neće predati u demokratske ruke. Još više, ne bi im se isplatilo manje tlačenja: baš zbog toga će se križari međunarodnoga suda boriti protiv te nakane. SAD se mora svom snagom suprotstaviti takvom razvitku" - piše Jesse Helms, predsjednik odbora vanjskih poslova u američkom senatu u rubrici 'Gost komentator'.