FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

FRANCUSKA-LIBERATION OD 26.1.99.KOSOVO I MILOŠEVIĆ

FR-YU-BA-HR-diktatori-Diplomacija-Vlada-Oružani sukobi-Organizacije/savezi FRANCUSKA-LIBERATION OD 26.1.99.KOSOVO I MILOŠEVIĆ FRANCUSKALIBERATION26. I. 1999.Miloševića ne zanima Kosovo"Što ako je Miloševićev cilj potaknuti Zapad da prihvati ono što nipošto ne želi, neovisnost Kosova? U europskim se prijestolnicama smatra neprijepornim da Milošević želi sačuvati Kosovo, 'povijesnu kolijevku' srpskog naroda, u sklopu onoga što je ostalo od Jugoslavije. No, od 1989. on pokazuje da ima samo jedan politički cilj: održati se na vlasti na svaki način.U tu je svrhu žrtvovao redom Srbe iz krajine i Slavonije te bosanske Srbe koji žive izvan 'republike srpske'. Danas mu je sudbina područja i Srba na Kosovu važna samo ukoliko mu može pomoći da sačuva vlast u Beogradu, izbjegavajući skupi rat.Vlade zemalja NATO-a moraju prihvatiti neke neugodne činjenice. Prva je da Kosovo nije Miloševićev zadnji metak. Ima on još nekoliko karata u džepu: Crnu Goru, Sandžak (gdje živi velika muslimanska zajednica), Vojvodinu i Makedoniju. Svugdje može ponoviti isti scenarij destabilizacije: Milošević ima vremena.Druga je činjenica da se jugoslavenski Predsjednik uvijek znao prikazati kao nezaobilazni čimbenik: za uspostavu mira u
FRANCUSKA LIBERATION 26. I. 1999. Miloševića ne zanima Kosovo "Što ako je Miloševićev cilj potaknuti Zapad da prihvati ono što nipošto ne želi, neovisnost Kosova? U europskim se prijestolnicama smatra neprijepornim da Milošević želi sačuvati Kosovo, 'povijesnu kolijevku' srpskog naroda, u sklopu onoga što je ostalo od Jugoslavije. No, od 1989. on pokazuje da ima samo jedan politički cilj: održati se na vlasti na svaki način. U tu je svrhu žrtvovao redom Srbe iz krajine i Slavonije te bosanske Srbe koji žive izvan 'republike srpske'. Danas mu je sudbina područja i Srba na Kosovu važna samo ukoliko mu može pomoći da sačuva vlast u Beogradu, izbjegavajući skupi rat. Vlade zemalja NATO-a moraju prihvatiti neke neugodne činjenice. Prva je da Kosovo nije Miloševićev zadnji metak. Ima on još nekoliko karata u džepu: Crnu Goru, Sandžak (gdje živi velika muslimanska zajednica), Vojvodinu i Makedoniju. Svugdje može ponoviti isti scenarij destabilizacije: Milošević ima vremena. Druga je činjenica da se jugoslavenski Predsjednik uvijek znao prikazati kao nezaobilazni čimbenik: za uspostavu mira u Hrvatskoj, zatim u Bosni, sutra na Kosovu, prekosutra na Sandžaku. Daleko od toga da u njemu vidi glavni problem na Balkanu, Zapad ga još doživljava kao rješenje problema. Milošević se potpuno predao toj igri, vješto izmjenjujući napetost i popuštanje. Treća je, da međunarodna zajednica, dajući mu povjerenje, čini iste pogrješke kao u Bosni: nemoćni 'verifikatori' na terenu, NATO onesposobljen zbog straha od otmica. Pariz nema dosta oštrih riječi za osudu OVK-a. Budući da je svaki odgovor na srpsku agresiju mogao ići na ruku OVK-u, bolje je ništa ne činiti kako se ne bi pomagala neovisnost. Jer, neovisnost se ne želi ni po koju cijenu. Kosovski bi Albanci, u najboljem slučaju, trebali dobiti samupravu, u sjeni Miloševićeve Srbije. Zašto bi to prihvatili? Zašto ne dopustiti da 90 posto Albanaca postane neovisno, kad se to pravo priznalo Hrvatima i Slovencima? Nije li raspad bivše Jugoslavije načinio presedan? Traženje neovisnosti, od koje se odmah odustalo u ime stabilnosti Makedonije i Grčke, nije nikada bilo predmet ozbiljne političke i pravne raščlambe. Nedavnim pokoljem Milošević traži stalno više prije ofenzive OVK-a u proljeće. Tako upozorava Europu i Washington da se status quo više ne može održati. Za ove potonje, sva moguća rješenja nose goleme rizike: ili će prihvatiti raspoređivanje znatnih snaga na terenu, ili će dati prednost neovisnosti. Gura li ih Milošević u ovom smjeru kako bi ponovno pokrenuo pitanje bosanskih Srba - puno važnije od Kosova - u teškim pregovorima, u trenutku kada je Daytonski proces obustavljen? U Beogradu je već prije nekoliko mjeseci prestala svaka promidžba koja ide za očuvanjem Kosova, tisak je pod nadzorom, a veće ekstremiste od Miloševića poput Šešelja i Arkana, režim je uveo u vladu bez održavanja izbora. U Srbiji Milošević ima odriješene ruke. Postoji samo jedan način da se ukroti makijavelistička logika koja donosi sve više žrtava i gdje pravo i moral uvijek gube: osloboditi se Miloševića. Za to će možda trebati vremena, ali nije kasno za početak, tako da se zaustave pregovori, prekinu sve političke, gospodarske i diplomatske veze i odlučno prihvati scenarij sukoba. Od početka jugoslavenskog rata, zadnji se europski diktator priklonio svaki put, što nije bilo često, kad bi naišao na ozbiljan otpor. Dok se čeka, on i dalje vodi igru," piše Alain Destexhe, predsjednik Međunarodne krizne skupine.

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙