FR-YU-BA-HR-diktatori-Diplomacija-Vlada-Oružani sukobi-Organizacije/savezi FRANCUSKA-LIBERATION OD 26.1.99.KOSOVO I MILOŠEVIĆ FRANCUSKALIBERATION26. I. 1999.Miloševića ne zanima Kosovo"Što ako je Miloševićev cilj potaknuti Zapad da
prihvati ono što nipošto ne želi, neovisnost Kosova? U europskim se prijestolnicama smatra neprijepornim da Milošević želi sačuvati Kosovo, 'povijesnu kolijevku' srpskog naroda, u sklopu onoga što je ostalo od Jugoslavije. No, od 1989. on pokazuje da ima samo jedan politički cilj: održati se na vlasti na svaki način.U tu je svrhu žrtvovao redom Srbe iz krajine i Slavonije te bosanske Srbe koji žive izvan 'republike srpske'. Danas mu je sudbina područja i Srba na Kosovu važna samo ukoliko mu može pomoći da sačuva vlast u Beogradu, izbjegavajući skupi rat.Vlade zemalja NATO-a moraju prihvatiti neke neugodne činjenice. Prva je da Kosovo nije Miloševićev zadnji metak. Ima on još nekoliko karata u džepu: Crnu Goru, Sandžak (gdje živi velika muslimanska zajednica), Vojvodinu i Makedoniju. Svugdje može ponoviti isti scenarij destabilizacije: Milošević ima vremena.Druga je činjenica da se jugoslavenski Predsjednik uvijek znao prikazati kao nezaobilazni čimbenik: za uspostavu mira u
FRANCUSKA
LIBERATION
26. I. 1999.
Miloševića ne zanima Kosovo
"Što ako je Miloševićev cilj potaknuti Zapad da prihvati ono što
nipošto ne želi, neovisnost Kosova? U europskim se prijestolnicama
smatra neprijepornim da Milošević želi sačuvati Kosovo, 'povijesnu
kolijevku' srpskog naroda, u sklopu onoga što je ostalo od
Jugoslavije. No, od 1989. on pokazuje da ima samo jedan politički
cilj: održati se na vlasti na svaki način.
U tu je svrhu žrtvovao redom Srbe iz krajine i Slavonije te bosanske
Srbe koji žive izvan 'republike srpske'. Danas mu je sudbina
područja i Srba na Kosovu važna samo ukoliko mu može pomoći da
sačuva vlast u Beogradu, izbjegavajući skupi rat.
Vlade zemalja NATO-a moraju prihvatiti neke neugodne činjenice.
Prva je da Kosovo nije Miloševićev zadnji metak. Ima on još nekoliko
karata u džepu: Crnu Goru, Sandžak (gdje živi velika muslimanska
zajednica), Vojvodinu i Makedoniju. Svugdje može ponoviti isti
scenarij destabilizacije: Milošević ima vremena.
Druga je činjenica da se jugoslavenski Predsjednik uvijek znao
prikazati kao nezaobilazni čimbenik: za uspostavu mira u
Hrvatskoj, zatim u Bosni, sutra na Kosovu, prekosutra na Sandžaku.
Daleko od toga da u njemu vidi glavni problem na Balkanu, Zapad ga
još doživljava kao rješenje problema. Milošević se potpuno predao
toj igri, vješto izmjenjujući napetost i popuštanje.
Treća je, da međunarodna zajednica, dajući mu povjerenje, čini iste
pogrješke kao u Bosni: nemoćni 'verifikatori' na terenu, NATO
onesposobljen zbog straha od otmica. Pariz nema dosta oštrih riječi
za osudu OVK-a. Budući da je svaki odgovor na srpsku agresiju mogao
ići na ruku OVK-u, bolje je ništa ne činiti kako se ne bi pomagala
neovisnost.
Jer, neovisnost se ne želi ni po koju cijenu. Kosovski bi Albanci, u
najboljem slučaju, trebali dobiti samupravu, u sjeni Miloševićeve
Srbije. Zašto bi to prihvatili? Zašto ne dopustiti da 90 posto
Albanaca postane neovisno, kad se to pravo priznalo Hrvatima i
Slovencima? Nije li raspad bivše Jugoslavije načinio presedan?
Traženje neovisnosti, od koje se odmah odustalo u ime stabilnosti
Makedonije i Grčke, nije nikada bilo predmet ozbiljne političke i
pravne raščlambe.
Nedavnim pokoljem Milošević traži stalno više prije ofenzive OVK-a
u proljeće. Tako upozorava Europu i Washington da se status quo više
ne može održati. Za ove potonje, sva moguća rješenja nose goleme
rizike: ili će prihvatiti raspoređivanje znatnih snaga na terenu,
ili će dati prednost neovisnosti. Gura li ih Milošević u ovom smjeru
kako bi ponovno pokrenuo pitanje bosanskih Srba - puno važnije od
Kosova - u teškim pregovorima, u trenutku kada je Daytonski proces
obustavljen?
U Beogradu je već prije nekoliko mjeseci prestala svaka promidžba
koja ide za očuvanjem Kosova, tisak je pod nadzorom, a veće
ekstremiste od Miloševića poput Šešelja i Arkana, režim je uveo u
vladu bez održavanja izbora.
U Srbiji Milošević ima odriješene ruke. Postoji samo jedan način da
se ukroti makijavelistička logika koja donosi sve više žrtava i
gdje pravo i moral uvijek gube: osloboditi se Miloševića. Za to će
možda trebati vremena, ali nije kasno za početak, tako da se
zaustave pregovori, prekinu sve političke, gospodarske i
diplomatske veze i odlučno prihvati scenarij sukoba. Od početka
jugoslavenskog rata, zadnji se europski diktator priklonio svaki
put, što nije bilo često, kad bi naišao na ozbiljan otpor. Dok se
čeka, on i dalje vodi igru," piše Alain Destexhe, predsjednik
Međunarodne krizne skupine.