FR - 8. II. - LE FIGARO - KOSOVO

FRANCUSKA LE FIGARO 8. II. 1999. Odstupanje od nezavisnosti "Jako je kasno, ali možda nije i prekasno. To je pokretač konferencije u Rambouilletu o Kosovu, pobunjenoj srpskoj pokrajini u kojoj je 90 posto stanovništva albanskog podrijetla. Pitanje Kosova velike su sile maknule s dnevnog reda mirovne konferencije u Daytonu (studeni 1995), a glavna je tema bila Bosna. Naprasno ukidanje autonomije te pokrajine izveo je srpski predsjednik Milošević 1989., a kasnije je izazvao i niz lančanih reakcija zbog kojih se i raspala Titova Jugoslavija. Zakapanjem toga problema, međunarodna zajednica dobila je dvije godine iluzornoga mira na Balkanu, a uslijedio je silovit povratak požara početkom 1998., s pojavom sve brojnijih naoružanih pripadnika albanske gerile. Oslobodilačku vojsku Kosova albanskih separatista još prije samo godinu dana Robert Gelbard, američki putujući veleposlanik u toj regiji, nazivao je 'terorističkim skupinama'. A okrutna srpska represija donijela joj je najprije potporu albanskoga stanovništva, a danas i poziv za pregovarački stol, rame uz rame s pacifističkim vođom Ibrahimom Rugovom, ocem pasivnog otpora koji traje već deset godina. Hoće li konferencija u Rambouilletu pod francusko-britanskim predsjedanjem uspjeti pronaći politički sporazum koji bi mogao zaustaviti borbe u kojima je do danas poginulo 2 tisuće ljudi? Ima ta konferencija dosta aduta. Diplomatski gledano, platforma koju je izradila kontaktna skupina s velikim silama temelji se na povratku pravoj autonomiji, a ona će se ispitivati u probnom razdoblju od tri godine. Vojnički gledano, NATO je već spreman razmjestiti 30 tisuća vojnika koji bi jamčili primjenu sporazuma u slučaju da on bude postignut. Zamisao je ispuniti prazninu koja bi mogla nastati poslije povlačenja srpskih snaga. Prošlo je vrijeme nekadašnjih konferencija, kad se neki sukob prekidao jednim potezom, bez obaziranja na mržnju i osvetoljubive osjećaje koji se rađaju zbog loše arbitraže. No, pravi je problem u Rambouilletu kako upravljati albanskim narodnim pokretom. Kako usporiti cijepanje Balkana na mnoštvo državica sumnjivih mogućnosti za preživljavanje? Kako spriječiti da buduća vlast na Kosovu padne u ruke najekstremnijim pripadnicima OVK-a, na štetu demokracije i na žalost srpske manjine? Je li neovisnost zaista jedino rješenje? Ona bi bila neosporno nazadovanje, u vrijeme kad se Europa ujedinjuje. Svi prirodni putovi gospodarskog razvoja za Kosovo vode prema Srbiji i Crnoj Gori. U toj regiji, neovisnost Kosova odmah bi izazvala raspad Bosne, zbog pojačavanja hrvatskog i srpskog separatizma. Šezdesetih godina ovoga stoljeća neovisnost, a ne suživot, smatrana je jedinim načinom ostvarivanja slobode naroda. Ali nas alžirska drama, da ne spominjemo neke druge slučajeve, danas poziva na dodatni oprez", piše Renaud Girard.