ES 7.II.EL MUNDO SAHAGUN O RAMBOUILLETU

ŠPANJOLSKA EL MUNDO 7. II. 1999. Opet Milošević "Loše je započelo i teško da će dobro završiti, ali nitko ne može kritizirati te napore. Bolje je činiti nešto, makar i prekasno, nego i dalje držati prekrižene ruke dok se na Kosovu povećava broj mrtvih i prognanih. To je sukob u kojemu nema brzog i čudotvornog rješenja. S primirjem od tri godine, 20 do 30 tisuća NATO-ovih vojnika koji će ga nametnuti, održavanjem slobodnih lokalnih izbora za manje od godinu dana i novom lokalnom policijom koju neće nadzirati Beograd te stvarnim razvojačenjem, kao glavnim točkama mirovnoga plana koji je stavljen na stol, rješava se jedan problem, ali ostaju neriješeni još mnogi. Kakav će mandat imati NATO-ove snage? Koje će ovlasti imati lokalne ustanove? Koliko vojnika i policajaca (i gdje će oni biti) može i dalje imati Srbija? Je li moguće i poželjno da NATO izvede intervenciju bez sudjelovanja američkih kopnenih snaga? Mogu li se prihvatiti četiri uvjeta koje je Bill Clinton postavio za tu intervenciju? I, što je najteže, ostavljaju li se vrata za postizanje neovisnosti poslije trogodišnjeg razdoblja, zatvaraju li se ta vrata, ili sve ostaje u zraku? Za Srbiju, Rambouillet je početak kraja. Za kosovske Albance, početak dugoga procesa. Nijedna od strana nije spremna odreći se svoga konačnog cilja. Za prve - integriranje Kosova u Srbiju, za druge - neovisnost. Bez nove francusko-britanske solidarnosti zapećaćene u Saint- Malou i bez reforme NATO-a dogovorene u Berlinu 1996., koja je omogućila stvaranje europskog zapovjednog lanca u Atlantskome savezu, mirovni plan koji je predstavljen bio bi nemoguć. Europa je svoju zajedničku vanjsku i obrambenu politiku prokockala u Zaljevu i u Bosni, i neće je imati do kraja devedesetih godina. Na Kosovu joj se pruža nova prigoda. Ako propadne, SAD će opet biti jedini spasilac brodolomaca. Milošević, glavni krivac za sve balkanske nesreće, započeo je karijeru ukidajući autonomiju Kosova i Vojvodine 1989. Albanci su bili jako strpljivi. Da ih u Daytonu nisu ignorirali, vjerojatno bi se izbjegao ovaj rat, a konferencija u Rambouilletu ne bi ni bila potrebna. Kasno je sada za jadikovke. Dayton nas je mnogo toga naučio, i dobroga i lošega. Milošević ne odgovara bez primjene sile, ali se sila neće zaustaviti bez njegova sudjelovanja. Ako je shvatio da mu preostaju samo još dvije mogućnosti, izgubiti Kosovo u ratu ili izgubiti ga u miru, sudjelovat će. Ako nije, nastavit će ubijati i polako izvoditi vlastito samoubojstvo", piše Felipe Sahagun.