US IHT 28. I. GLOBALIZACIJA

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 28. I. 1999. Globalizaciji je potrebno ljudsko lice "Mnogo se govori o potrebi da se ponovno oblikuje globalna financijska infrastruktura, da se stvore mehanizmi boljeg promatranja kratkoročnih tijekova kapitala", pišu u zajedniččkom članku Klaus Schwab, predsjednik i utemeljitelj Svjetskog gospodarskog foruma, i Claude Smadja, upravitelj istoga tijela. "Odsudno je važno da tržišna gospodarstva u nastanku budu potpuno uključena i da se njihov glas i brige uzmu u obzir. Međuovisnost stvorena globalizacijskim procesom znači da tržišne zemlje u nastajanju moraju biti integrirane kao punopravni čimbenici u upravljanje globalnim gospodarstvom. (...) Akciji na međunarodnoj razini mora se priključiti akcija na državnoj razini da bi se stvorio ili ojačao snažan institucijski i regulatorni okvir potreban za djelovanje gospodarstva slobodnog tržišta, integriranog u globalni sustav. Postoji kakav-takav konsenzus o tome što su temeljne sastavnice dobrog korporacijskog i gospodarskog upravljanja. (...) Također je važno da se unatoč različitim kulturnim i povijesnim prilikama zemalja, osigura dovoljno zajedničkih elemenata između 'softwarea za globalitet' tako da se oni međusobno povežu i dopuste gospodarsku aktivnost i odluke globalnih razmjera, s razumnim stupnjem predvidivosti i dogovora o pravilima igre. Suočeni smo s proturječnošću. U vrijeme kad je naglasak na osposobljavanju ljudi, na demokraciji koja napreduje širom svijeta, na ljudima koji preuzimaju nadzor nad svojim životima, globalizacija je na besprimjeran način uspostavila prvenstvo tržišta. Težnje sve većoj produktivnosti i profitabilnosti, poradi uspješnog sučeljavanja s megakonkurencijom za kapital i ulaganja na globaliziranom financijskom tržištu, ostavljaju po strani svaki drugi uravnotežujući ili ograničavajući čimbenik. Čini se da snage financijskih tržišta bjesne, ponizujući vlade, smanjujući moć sindikata i drugih civilnih skupina, stvarajući osjećaj iznimne ranjivosti za pojedinca suočenog sa snagama i procesima odlučivanja daleko izvan njegovog dosega. Moramo pokazati da globalizacija nije samo šifra za isključivu usredotočenost na dioničarsku vrijednost na uštrb svake druge brige; da se slobodni tijek kapitala ne razvija na štetu najranjivijih segmenata stanovništva i nekih prihvaćenih društvenih i ljudskih standarda. Trebamo smisliti pristup socijalnom utjecaju globalizacije, koji nije ni mehaničko proširenje socijalnih programa ni fatalističko prihvaćanje da će se sve više širiti podjele između onih koji od globalizacije imaju koristi i onih koji nisu u stanju ovladati vještinama i ispuniti zahtjeve integracije u globalni sustav. Istina je da globalizacija pred vlade stavlja nove i zahtjevnije izazove. One moraju ponovno osmisliti svoju ulogu kako bi svojim građanima pomogle da ispune zahtjeve ultrakonkurentnog društva oblikovanoga gospodarstvom, u isto vrijeme predstavljajući 'suosjećajnu vladu', koju neki politički vođe sad zagovaraju kao alternativu staroj dihotomiji između desnice i ljevice. Ne smislimo li načine da globalizaciju učinimo pristupačnijom, morat ćemo se suočiti s izgledima izbijanja oštrih socijalnih sukoba iz prošlosti, podignutih do međunarodne razine. (...)"