US NY TIMES 4. I. GB I EURO

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 4. I. 1999. Britanci nisu impresionirani eurom "Zastavši na rubu, što čini na svakom uglu puta prema europskoj integraciji, ovog je vikenda Britanija kao odijeljena zemlja promatrala rođenje zajedničke europske valute, dok su njezini vođe šutjeli čak i dok su se banke u financijskom okrugu Londona spremale na trgovinu novom valutom", izvješćuje iz Londona Alan Cowell. "Niti premijer Tony Blair, koji se nalazi na odmoru na Sejšelima, niti ministar financija Gordon Brown nisu imali što reći o pokretanju zajedničke valute, procesu iz kojega se Britanija zasad isključila. (...) Postoji li povijesno uporište britanskom uzdržavanju, ono se možda može naći u riječima Winstona Churchilla od prije gotovo 70 godina, koje sve od tada izražavaju dvosmislen odnos Britanaca prema velikoj zemlji s druge strane Engleskog kanala: 'Mi smo s Europom, nismo njezin dio. Mi smo povezani, ali nismo njezin sastavni dio.' Od četiri zemlje koje su ostale izvan eura, Britanija je politički i gospodarski daleko najznačajnija. Preostale tri zemlje koje se nisu uključile su Danska, Švedska i Grčka. Britanija je vjerojatno jedina veća europska sila u kojoj se o euru razvila javna rasprava - do te mjere da su podjele o pitanju Europe bile jedan od glavnih čimbenika poraza konzervativaca 1997. No nije slučajno da je određujuću maksimu izrazio Churchill, britanski ratni vođa koji je tu samotnu zemlju okupio protiv nacističkog naleta na Europu 1940. I sad, prema viđenju euroskeptika, Britanija stoji sama, a njezin je suverenitet ugrožen. 'Klasični argument' euroskeptičnih novina koje vode raspravu, kaže kolumnist Peter Riddell, 'jest da je riječ o Britaniji protiv Njemačke' - a Njemačku se opisuje ne samo kao terorizirajuću silu koja stoji iza stvaranja eura, već i kao pokretačku silu sjedinjenih europskih država. A dok je u nedjelju navečer u globalnoj elektronskoj trgovini euro postao stvarnost, oni koji se protive novoj valuti ponovno su digli uzbunu ustvrdivši da je nova valuta tek Trojanski konj za europsku vrhovnu državu u kojoj će se izgubiti srž britanstva. 'Kako se vlada i dalje može pretvarati da se radi samo o valutama, kad Europljani očito namjeravaju stvoriti novu zemlju i novu vladu?', zapitao je John Redwood, vodeći euroskeptik iz oporbenih konzervativaca. Unatoč svemu tome, nitko u ovdašnjim financijskim krugovima nije mislio da će dok tako veliko tržište eura oplakuje njezine obale, Britanija zaista izbjeći uvlačenje. Iako se Britanija nalazi izvan zone eura, London ima najveću europsku burzu, devizno tržište i tržište obveznica. (...) Prodiranje eura vjerojatno će biti duboko. Grant Phillips, čelnik programa za euro pri Barclays Corporate Banking, kaže da je samo u njegovoj banci (koja je najveća u Britaniji) 30.000 britanskih korporacija, velikih i malih, već otvorilo račune u euru. Neke vodeće kompanije s poslovnim vezama na Kontinentu dale su do znanja da će davati prednost dobavljačima koji posluju u euru. Čak se govori da će neke kompanije nuditi plaće u euru da bi britanskim zaposlenicima omogućile pristup jeftinijim hipotekama po nižim kamatnim stopama. S tim 'šuljajućim eurom', kaže Phillips, 'brzo se stiže u fazu u kojoj euro ušetava - ako ne ulazi i galopom - u britansko gospodarstvo.' Takvi argumenti služe onima koji tvrde da, apstinirajući iz prvog vala eura, Britanija ponavlja svoju povijesnu pogrješku poricanja neizbježnog u Europi. 'Tragedija je', izjavio je uvodničar novina 'Observer Sunday', 'da se britanski politički i medijski establišment opet osigurao da Britanija ne sudjeluje od početka u vitalnom europskom projektu.' Prema tom argumentu, Britanija propušta ne samo donošenje odluka o valuti svoga glavnog trgovinskog područja već propušta i veliku prigodu za jeftiniji novac u zoni niskih kamatnih stopa i jeftiniju trgovinu u golemom području oslobođenom deviznih troškova i rizika. Protuargument se vraća na pitanje britanske sposobnosti da vodi vlastito gospodarstvo, upravlja vlastitim kamatama i porezima i očuva vlastitu mješavinu niske nezaposlenosti, niskih poreza i relativno jeftinog rada. Euro bi, izjavio je lord David Owen, bivši ministar vanjskih poslova, značio daleko veće europsko 'uključenje u porezima, socijalnoj skrbi, radnim satima, uvjetima rada.' A, izjavio je u nedjelju pokrećući novi pokret protiv eura, o 'bitnim dijelovima' britanskog određivanja proračuna 'sad bi se odlučivalo u eurolandu'. (...) Naspram svog komešanja koje okružuje euro s druge strane Engleskog kanala, za britansku je zaokupljenost sobom tipično da se glavna politička pitanja ovog vikenda nisu bavila novom valutom nego dugotrajnom raspravom o prošlomjesečnoj ostavci ministra trgovine Petera Mandelsona - i prijeporom oko Blairove odluke da svojoj djeci dopusti prkošenje vladinoj obrazovnoj politici i propuštanje ovotjedne nastave radi dovršavanja putovanja u Indijskom oceanu. Inače se Blairovu vladu uvelike smatra prijateljskije raspoloženom prema euru nego što je bila njezina konzervativna prethodnica. Novinski kolumnist Riddell kaže da je s Blairom 'više kad, nego da li'. Vladina je politika da se odluka odgodi do referenduma poslije sljedećih općih izbora. Prema britanskom izbornom zakonu, opći izbori ne bi se trebali održati do 2002. Do tog će nadnevka ostatak Europe dovršiti prijelaz na korištenje euro novčanica i kovanica, a dobar dio britanskih poslova već će se odvijati u euru. Unatoč odgodi, Blair i njegovi kolege mogu se nadati pobjedi pragmatizma nad ponosom. 'Najočigledniji je čimbenik hoće li euro biti uspjeh', izjavio je direktor Međunarodnog instituta za strateške studije u Londonu. (...)"