ES 12. I. ABC EURO I DOLAR

ŠPANJOLSKA ABC 12. I. 1999. Dolar i euro: opasnosti preuranjene euforije Dario Valcarcel komentira oduševljenje nastalo uvođenjem eura. U članku, između ostaloga, stoji: "Jedno su prvi povoljni znakovi koje odašilje euro, a nešto sasvim drugo pobjedničko pjevanje poslije samo deset dana njegova postojanja, kao da je već prošlo njegovih prvih deset godina. Oni koji su marljivo branili nužnost uvođenja europske valute nalaze se rame uz rame u toj čudnoj euforiji s onima koji su minama posipali put prema europskoj monetarnoj uniji i koji su, tek kad su zaista shvatili da će euro neizbježno postati stvarnost, počeli pokazivati pretjerano oduševljenje. Gospodo draga, smirite se malo. Euro treba ispuniti tri uvjeta kako bi se potvrdio kao ugledna svjetska valuta. Mora se održati sporazum o stabilnosti, a za to su izravno odgovorne vlade, a neizravno i Europska središnja banka. Drugo, mora se postići stalni politički dogovor o odnosu prema dolaru, a tu su i politički pregovori između američkih saveznih pričuva i Europske središnje banke kojima se treba pronaći način za suradnju i izbjegavanje suparništva. Treće, moramo sklopiti ruke (ili kako god tko zna i umije) i moliti da nekakva svjetska kriza sve to skupa ne odnese sa sobom. Katkad zaboravljamo kakve su sve napore poduzele europske države. (...) Europska je unija osnovana 1952., a svoj prvi monetarni korak uspjela je načiniti tek pred kraj stoljeća, bez pet svojih država, a sve je to učinila i uz veliku, golemu pomoć SAD-a. Časne osobe takve stvari nikako ne zaboravljaju. (...) A euro je, od ovoga siječnja, realnost od golemog značenja za SAD. Kao što je nedavno napisao Fred Bergsten, europsko je ujedinjenje najveća operacija postizanja suradnje u međunarodnoj povijesti. Jer, bila je to 'podupirana' operacija, drugim riječima održavana, branjena, nijednog dana zaboravljena. Odluka Njemačke i Francuske da se odreknu svog monetarnog suvereniteta najspektakularniji je dokaz dragovoljnog prijenosa ovlasti u korist nadnacionalne ustanove. Uspjeh takvog polaska zaista je velik, ali su velike i opasnosti. Kretanja radništva u Europi nisu velika, kaže nekadašnji zamjenik ministra financija, a tu postoje i jezične zapreke. Upravo to je strašna prednost SAD-a. Ne samo da je to država koja već postoji, koja je kovana stoljećima, ne samo da ta država već ima zajednički proračun čiji se novac može iz jedne države u drugu seliti prema potrebama, nego ima i jedan jezik, fleksibilan, živ kao malo koji drugi, a on djeluje kao snažan čimbenik kohezije. (...) Europljani i Amerikanci izgradili su dva različita režima, ali s nekim zajedničkim vrijednostima. Jedna od njih je i jednako shvaćanje riječi 'demokracija', kao sustava utemeljenog na volji naroda, a osobito na pravnoj državi. To znači da zakoni od ljudi na vlasti zahtijevaju da objasne - kako piše Bernard Baruch - zašto, kako, kada i na koji način odlučuju o nekim stvarima. Demokracija se temelji na izborima, ali ponajprije i na javnom provođenju nekih odluka. Europljani i Amerikanci nisu ništa manje korumpirani od Japanaca ili Egipćana. Ali su izmislili ustanove koje su dovoljno djelotvorne u borbi protiv korupcije. A i to je pitanje jako važno s nastankom eura. Zajednička valuta zahtijeva postojanje visokog stupnja jasnoće, ne radi etike, nego radi posve praktičnih razloga. Ah, što ćemo, u gospodu Tietmeyera, Duisenberga i Greenspana ipak se možemo više pouzdati nego u gospodina Suharta ili gospodina Salinasa de Gortaria. (...)".