NJ 27.I.SZ:CRKVA-'MORALNA VELESILA'

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 27. I. 1999. Papa kao globalni igrač "Propovijeda li to ljudima neki nepopravljivi šezdesetosmaš? Čovjek upozorava na pohlepu za profitom, na izrabljivanje i potlačivanje, zahtijeva otpis dugova siromašnim zemljama i kritizira iskorištavanje prirode. Osuđuje natjecanje u naoružanju i vojne udare na Irak, napada američke sankcije protiv socijalističke Kube, žigoše korupciju, potrošački teror, rasizam. Ide čak tako daleko da u pitanje dovodi cjelokupni suvremeni poredak u svjetskom gospodarstvu, žigošući socijalne grijehe kapitalizma, neoliberalizma i globalizacije. Naime, 'moć industrijskih zemalja u usporedbi s onom zemalja u razvoju sve je veća', tumači on. Nisu li to zastarjele, ljevičarske teze - parole za koje nitko više ne želi ni čuti - naročito ne centralizirana Schroederova i Blairova ljevica? Spomenuti čovjek potom prelazi na 'kulturu smrti', na pobačaj, na kontrolu rađanja. I odmah postaje jasno da je riječ o Papi. Taj do srži konzervativan Poljak izaziva svojim strogim ćudoređem neprijateljstvo kod brojnih katolika u cijeloj Europi. Dakle, čini se da njegovi profili nisu podudarni: ovdje, u Njemačkoj, kritizirani je fundamentalist, a tamo, u Meksiku, slavljeni zagovornik socijalnih reforma i pravednijeg svjetskog poretka. Tko pokuša proučiti poglavara Katoličke Crkve pomoću uvriježenog, 'lijevo-desnog' analitičkog uzorka, uistinu neće postići spomena vrjedne rezultate. Pokušate li ga pak ocijeniti u kontekstu njegovih kršćanskih vrijednosti, sve sjeda na svoje mjesto. Primjer je zaštita života: Papa je smatra odlučujućim pitanjem - bilo da je riječ o smrtnoj kazni, zračnim napadima ili pobačaju. Možda će netko takvo stajalište kritizirati kao tvrdoglavo, ali on je u svakom slučaju dosljedan, što čini Ivana Pavla II. vjerodostojnim, iako se u mnogim točkama s njim ne slažete. Ta vjerodostojnost očituje se i u svjetsko-političkim pitanjima. Katolička Crkva, senior među globalnim igračima, borila se protiv komunizma da bi na ga kraju, zajedno s ostalima, savladala. No, ona to nije činila - bar ne pod Ivanom Pavlom II. - s pozicija Zapada već na temelju vlastitog polaganja prava na status 'moralne velesile'. Ni u okružju zlodjela komunizma poljski Papa nije previdio slabosti kapitalizma. Već prilikom svog prvog posjeta inozemstvu, koji ga je prije točno 20 godina odveo u Meksiko, nastavio je tu kritiku, žešće nego ikad, budući da danas više ne mora strahovati da će teologija oslobođenja potkopati njegovu crkvu. Ivan Pavao II. zatražio je u Meksiku ni manje ni više nego pošteni svjetski poredak, koji mu posebno leži na srcu zato što je izliječio Katoličku Crkvu od njezina 'italocentrizma', pretvorivši je u svjetsku Crkvu. Danas većina kardinala zahvaljujući njegovim imenovanjima potječe iz Azije, Afrike i Amerike. Mnogobrojna Papina putovanja također upućuju na njegovu težnju globalnoj ulozi. Samo je u Južnoj i Sjevernoj Americi bio 20 puta, posjetivši 27 država. Ta pozornost ima svoj razlog: u obje Amerike živi danas više katolika nego u Europi. U idućem stoljeću težište će se i dalje pomicati prema Novom Svijetu. Jednom od velikih zadaća svog pontifikata Papa smatra dobar položaj tamošnje Crkve - koja se natječe s vrlo uspješnim protestantskim skupinama. No, upravo je Amerika još jako daleko od 'dobrog poretka', kako ga definira Papa. Južni dio Amerike podijeljen je socijalnim suprotnostima. Sjeverni je pak dio sjedište jedine preostale svjetske sile SAD, koja ne mora strahovati od ravnopravnih protivnika. Papa je jučer, u utorak, otputovao u SAD kako bi utjecao na građane i bivšeg šezdesetosmaša Clintona. Ivan Pavao II. usrdno je prizivao potporu siromašnim zemljama, upozorivši na opasnost materijalizma i spominjući slabosti Pax americane. Tko danas može tako apelirati na savjest posljednje svjetske sile ako ne Papa?", pita na kraju komentara Stefan Ulrich.