NJ FAZ-PROPALA MULTIRELIGIOZNOST-12. I.

NJEMAČKA FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG 12. I. 1999. Propala multireligioznost "Odluka berlinskog vrhovnog upravnog suda od 4. studenog 1998. da se dopusti islamski vjerski nauk, iznova je otvorila raspravu o takvom vjeronauku. Crkvama je ta odluka dobro došla, jer ako se islamskoj federaciji vjerska pouka prizna kao redoviti školski predmet, ne može ga se zabraniti kršćanskim crkvama. Do sada u Berlinu vjeronauk nije bio redoviti školski predmet. Poučava se uz odgovornost pojedine vjerske zajednice, katkad u prostorijama škole, ali u svakom slučaju izvan rasporeda sati. U Saveznoj Republici već ima više od 700 tisuća muslimanskih učenika. Od islamskog vjeronauka zagovarači ponajprije očekuju da će vjersku pouku mladih muslimana iznijeti iz tečaja Kurana u džamijama i molitvenim prostorima koji su zatvoreni za javnost. Da postoji jedinstveno predstavništvo muslimana, islamski bi vjeronauk već odavno bio uveden i u ostalim saveznim državama. (...) 'Vjeronauk je nešto drugo od znanosti o životu i kulturi', piše Nipkow, vjerski pedagog iz Tuebingena, u svojoj nedavno objavljenoj knjizi 'Obrazovanje u pluralističkom svijetu'. Odbija ograničiti se u vjerskoj pouci na blagdane, odjeću, hranu i druge slične običaje u vjerama svijeta i uzeti u obzir samo kulturalne i socijalne aspekte vjera. Priče o multikulturalnoj ili interreligioznoj pouci još imaju visoku konjunkturu, možda zbog svoga nebuloznog sadržaja. Pokušaj s multireligioznom poukom u Engleskoj pokazao je da taj koncept nije održiv. Namjesto židovskog, kršćanskog, islamskog i hinduističkog ili budističkog razumijevanja, uvedena je humanistička etika, povezana sa 'svrhom ljudskog razvitka uzdignutom na normu'. U Saveznoj Republici primjerice, 'Savezni savez pučkih škola' preporuča ukidanje vjerski odvojenog vjeronauka i umjesto toga zahtijeva 'da se vjerska, etička i filozofska pitanja i sadržaji ne tumače sa stajališta pojedine vjerske zajednice, nego s pogledom na multikulturalnu i vjersku višestrukost našega društva i da se na njih odgovori, ukoliko je moguće.' Engleski su vjerski pedagozi utvrdili da integracija vjerskih, etičkih i filozofskih sadržaja u jedno zajedničko područje ostavlja značaj vjere neprepoznatljivim. (...) Poslije iskustava s 'multi-faith' programom, u Engleskoj se odustalo od tog projekta, dok kod nas - u prvom redu u Hamburgu - on još ima vatrene pristaše, iako je u Engleskoj ustanovljeno vjersko izravnavanje, teološka rasprodaja i neutralizacija pitanja istine. (...) Za razliku od etičko-vjerskog državnog obveznog predmeta ili multireligiozne pouke na teološki neutraliziranom temelju, u vjeronauku se po ustavu može održati rasprava koja uključuje razgovor o jasnom vjerskom stajalištu zbog stvaranja vjerske i etičke prosudbe u djece i mladeži. Prilagoditi se pluralizmu, za vjeronauk ne može značiti neutralnost u vjerskim svjetonazorima. 'Pitanje Boga u životnosti Božjeg odnosa s iskusnim govorom o Bogu čini produktivnu razliku između pouke u filozofiji/etici s jedne strane i vjeronauka s druge strane', piše Nipkow u svojem načelnom obračunu s obrazovanjem crkve u pluralizmu" - izvješćuje među ostalim Heike Schmoll.