SL DELO-VIŠE REPRESIJE NA VIDIKU-21. I.

SLOVENIJA DELO 21. I. 1999. Više represije na vidiku "Tužba za odštetu. Takav je odgovor najprimjereniji pisanju Slovenskih novica. Sve je drugo neuspješno. Iako sada u slučaju novinarske obrade hipoteza o događaju na graničnom prijelazu Holmec, Slovenske novice ljutito baš to rade. Opet se dakle traži ono što se ionako neprestano radi - nekakav antivirusni program koji bi spriječio prodor neželjenih tvari u profesiju. Budući da smo mi novinari pogrješivi i podložni manipulaciji u istoj mjeri kao i svi ostali, u zauzdavanju našeg oduševljenja, moći i utakmice s konkurentima, osim zakonskih odredaba pomaže i kodeks. A svi znamo kako je s preporukama koje se mogu kršiti bez posljedica: jedni će ih pokušati poštovati uvijek i posvuda, dok će drugi prve držati budalama. U koju će se kategoriju tko svrstati, za sada je slobodna odluka. Stoga je besmislena utopija moraliziranjem prisiliti Slovenske novice da se ponašaju poput drugih dnevnika. Njihova urednička i poslovna politika temelji se na probijanju svih granica i neprestanom kretanju na rubu između istine i neistine, između života ljudi i zgoda iz mašte, između izvještavanja i provokacija itd. Pa zašto uopće o tomu govoriti? Recimo, nema pretjerivanja u tvrdnji da baš svi u Sloveniji znaju razliku između Novica i Dela. Budući da je razlika jasna i očita, nema logike u nastojanju da Novice budu poput Dela (ili drugih dnevnika). To se unutar ceha ne može postići, a nema ni smisla. Svakako je bolje živjeti i pustiti druge da žive. Poznato je, iako možda ne tako dobro kao razlike između dnevnika, i sve drugo. Poznate su granice medija, ali zna se i tko ih nadzire: na jednoj strani čitatelji, na drugoj sudstvo. U čemu je dakle problem? Bez obzira na opravdanu ljutnju zbog sporosti u radu sudstva, ono je do sada izvrsno obavilo značajnu zadaću. U takozvanom razdoblju tranzicije dopustilo je da mediji i dalje trasiraju put u demokraciju. Uz spoznaju da i mediji mogu brzo pogriješiti, unatoč tomu bili su priznati kao najpouzdaniji čuvari zakonitosti i morala. Sudstvo je pritom postupalo izvanredno mudro. Pogreška koju je napravio medij ili novinar bila je naime zanemariva u usporedbi s vrijednošću koju su mediji i novinari imali u otkrivanju nepravilnosti uopće; a sloboda medija je u razdoblju kad nije vrijedilo ni jedno pravilo ni mjerilo, na neki način bila mjerilo slobode. Ipak se tranzicija dovršava. To znači da sve dobiva koliko toliko čvrst oblik i granice. Do sada je sloboda medija bila gotovo potpuna. Na pitanje da li bismo je mogli očuvati i bi li to bilo dobro, odgovor bi morao biti negativan. Samoograničavanje je naime rezervirano za doista velike a mediji nisu rasterećeni kušnja za apsolutnom moći. Stoga se ne treba varati - prije ili kasnije jedan će od njih plaćati visoku cijenu za zanemarivanje zlatnoga pravila da nema tako strašnog nasilja kao što je sloboda bez granica. Možda to ovaj put neće biti Novice (iako po svojoj prirodi za to imaju najviše mogućnosti). Također ne treba željeti da se to dogodi uskoro: prizivanje represije od strane samo jednog medija ugrožava slobodu svih medija. Ipak je to neizbježno. S prvim doista visoko utuženim odštetnim zahtjevom, prava rasprava o slobodi i njezinim granicama tek će započeti. Za sada je to još jedina poznata nepoznanica a očito i veliki problem" - piše Dejan Pušenjak.