US NYT19. I. ZASLUŽNI EIZENSTAT

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 19. I. 1999. Istaknuti javni službenik "Za sljedećih nekoliko tjedana odvjetnici švicarskih privatnih banaka i preživjelih žrtava holokausta i njihovih obitelji vjerojatno će potpisati pravni sporazum koji banke obvezuje da isplate 1,25 milijardi dolara, uz dodatnih 200 milijuna dolara u humanitarnim isplatama ubogim preživjelim žrtvama holokausta. Nagodba će donijeti nešto pravde preživjelima i zaključiti dugu raspravu o udjelu švicarskih banaka, koje su pomogle financirati nacistički ratni pokušaj, da bi, kad je sve bilo gotovo, odbile obiteljima žrtava holokausta vratiti njihove pologe. To se ne bi moglo dogoditi da nije bilo truda Stuarta Eizenstata, dugogodišnjeg dužnosnika američke vlade, koji je u te teške probleme uložio rijedak stupanj svoje sposobnosti i pažnje. S potporom predsjednika Clintona i ministrice vanjskih poslova Madeleine Albright, g. Eizenstat je posljednjih nekoliko godina proveo iznoseći na vidjelo neugodne, ali važne istine o nacističkom financijskom poslovanju s ostatkom svijeta, uključujući i sudbinu opljačkanog zlata. Prvo, kao zamjenik ministra trgovine i, u novije vrijeme, kao zamjenik ministra vanjskih poslova, g. Eizenstat upravljao je razmatranjem zahtjeva žrtava holokausta te doslovno svakim aspektom mreže složenih pitanja, od organiziranja diplomatskih konferencija o opljačkanim umjetninama do nadgledanja pregovora o nagodbi sa švicarskim bankama. GOdine 1997. njegov se ured probio kroz maglu švicarske dezinformacije i objavio izvješće koje pokazuje da je švicarska vlada znala da je nacističko zlato u njezinu posjedu opljačkano, i da ga je namjerno zadržala nakon rata, čak i kad su ga obitelji žrtava pokušavale dobiti natrag. Godinu dana kasnije, na temelju prije povjerljivih američkih arhiva, drugo je izvješće dokazalo kako su druge neutralne zemlje profitirale prodajom strateških metala i drugih ratnih proizvoda Trećem Reichu, često djelujući preko središnje švicarske banke. Izvješća nisu zanemarila epizode koje nepovoljno govore o Sjedinjenim Državama. Nakon rata, Amerika je poduzela samo površne pokušaje da vrati njemačko zlato koje se nalazilo u neutralnim zemljama. Washington je bio više zainteresiran za izgradnju dobrih odnosa s europskim zemljama, kao zaštitu od hladnog rata. S uglavnom riješenim pitanjem banaka, ured g. Eizenstata počinje raditi na problemima neisplaćenih polica osiguranja, opljačkanih umjetnina i nekretnina te prisilnog rada. Rješavanje tih pitanja pomoći će ostarjelim preživjelim žrtvama i ispraviti nekoliko dugotrajnih nepravda. Ne trude se često američki dužnosnici istražiti tamne kutke povijesti i pomoći žrtvama starih nepravda. G. Eizenstat je učinio oboje, i zemlja bi mu trebala biti zahvalna za njegov rad", zaključuje uvodničar lista.