FR-LE MONDE 17.1.NIJEMCI I HOLOKAUST

FRANCUSKA LE MONDE 17. I. 1999. Nijemci, Berlin i sjećanje na holokaust "To je neograđeno i neobrađeno zemljište od dvadeset tisuća četvornih metara u središtu Berlina, između Brandenburških vrata i Potsdamskog trga, ničija zemlja gdje je nekoć stajao zid, prijelazna točka između ultramoderne poslovne četvrti koja se još gradi i vladinih zgrada koje niču iz zemlje. To je područje Helmut Kohl odabrao za izgradnju spomenika žrtvama shoaha (Nijemci kažu holokausta)koju su spontano potaknuli berlinski građani. Deset se godina raspravljalo prije nego se donijela odluka i odabrao projekt. Bivši se kancelar priklonio zamisli dvojice Amerikanaca, arhitekta Petera Eisenmana i kipara Richarda Serre: labirint dug 120 i širok 90 metara, načičkan sa četiri tisuće stupova. Kako podsjetiti na smrt šest milijuna Židova usred bivše prijestolnice Reicha? Može li spomenik biti trag utisnut usijanim željezom o kojemu je govorio Nietzsche, jer 'samo ono što uvijek boli ostaje u sjećanju'? Prepirke nisu prestale nakon odluke Helmuta Kohla, kojoj se u nedavnoj predizbornoj utrci silno protivio budući ministar kulture Michael Naumann. Njemu se nisu svidjeli ti kolci zabijeni u srce njemačke prijestolnice. Njega nisu, kao neke protivnike projekta, mogli sumnjičiti da je protiv stalnog prisjećanja na užase Trećega Reicha, jer se zauzimao za drugačije očitovanje sjećanja: muzej, knjižnica, središte za istraživanje shoaha, financijska pomoć projektu 'topografije straha' koji će posjetiteljima pokazati i protumačiti različita mjesta nacističkih strahota. Je li rasprava napokon završena? Vođa parlamentarne skupine u Bundestagu Peter Struck izjavio je u petak 15. siječnja da je postignuta nagodba između ministra i arhitekta: spomenik će biti manjih razmjera; ostat će samo 1500 kolaca, kako bi bilo dovoljno mjesta za muzej za koji se zalaže Michael Naumann. Muzeografski prostor i istraživački centar projektirat će se uz pomoć Muzeja holokausta iz Washingtona i Yad Vashema iz Jeruzalema. Bundestag koji će donijeti konačnu odluku, glasovat će u proljeće. Suzdržan glede zamisli o muzeju, predsjednik Središnjeg židovskog vijeća u Njemačkoj Ignatz Bubis, ipak je izjavio: 'Uvijek sam drugima prepuštao odluku o spomeniku holokaustu. Ako se tako odluči, dobro! Ja se mogu prilagoditi.' Bilo je već vrijeme da se ta rasprava završi. Osim oprečnih mišljenja i birokratskih prepirka koje je Eisenmanov projekt izazvao među suparničkim administracijama, rasprava o spomeniku odvijala se u ozračju koje je bilo sve nezdravije. Ona se ne može izdvojiti iz rasprave koju je potaknuo pisac Martin Walser svojim govorom o nametnutom kajanju i ucjeni u Auschwitzu ili zajedljivim primjedbama o ponovnoj 'normalnosti' Njemačke, o emancipiranoj berlinskoj republici koja zamjenjuje bonnsku republiku pod nadzorom. Bilo da je riječ o prostoru sa stupovima ili o muzeju, spomenik će oslikavati misao povjesničara Eberharda Jaeckela: 'Nijemci su se oslobodili Hitlera, ali ga se još zadugo neće riješiti'", na naslovnici lista piše Daniel Vernet.