IZBOR IZ PISANJA SVJETSKOG TISKA O HRVATSKOJ

ZAGREB, 18. studenoga (Hina) DIE WELT (Njemačka) - "Posjet EZ-posrednika lorda Carringtona srpskom predsjedniku Slobodanu Miloševiću u Beogradu bio je obilježen naglašeno srdačnim pozdravom, popraćen obostranim ljubaznim osmjesima i dugim rukovanjem, poput susreta dvojice članova istog britanskog golf-kluba", ustvrđuje Carl Gustaf Stroehm na početku svog osvrta na najnoviju političku misiju lorda Carringtona. Podsjetivši da je predsjednik haaške mirovne konferencije prije toga imao mnogo hladniji sastanak s hrvatskim predsjednikom Tuđmanom u austrijskom gradu Grazu, daleko od glavnog grada hrvatskih branitelja, i da je tako potvrdio glasove o pristranosti pojedinih krugova u EZ, Stroehm upozorava da prijedlog o angažmanu mirovnih snaga u konfliktnim područjima, te o autonomiji srpske manjine u Hrvatskoj, koja na referendumu treba odlučiti o budućim hrvatskim, odnosno jugoslavenskim državnim okvirima spornih teritorija, upućuje na pretpostavku o očuvanju krnje Jugoslavije, nakon eventualnog odcjepljenja Slovenije i amputirane Hrvatske. Međutim, autor ideje o rješavanju problema srpske manjine putem referenduma zaboravlja činjenicu da tek dio Srba u Hrvatskoj živi na područjima s većinskim srpskim pučanstvom, te da bi njihovo izdvajanje iz Hrvatske rezultiralo formiranjem enklava "ni na nebu ni na zemlji", njihovim pripajenjem Beogradu, te pojavom raspršenih hrvatskih "podenklava", upozorava Stroehm. Osim toga, EZ ne smije zaboraviti da bi povlašteni položaj srpske manjine u Hrvatskoj izazvao lančanu reakciju otpora albanske, muslimanske, madžarske i hrvatske manjine u Srbiji, napominje on i zaključuje da Carringtonova namjera promjene granica prijeti otvaranjem Pandorine kutije. Odgovorna politika Zapada ne smije favorizirati velikosrpske i "srbo-jugoslavenske" interese, upozorava Stroehm i dodaje da "stoga planovi EZ-lorda izazivaju skepsu." FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG (Njemačka) - "Politačari Zapada sramno su zakazali u srpskom ratu protiv Hrvatske. Ali, što se dogodilo s narodom, s narodima?", najavljuje Reissmiller svoju raščlambu stajališta europske javnosti prema ratu u Hrvatskoj. Ustvrdivši da Europa odbija spoznaju o borbi do istrebljenja jednog naroda i ustraje na predodžbi o neobjašnjivom procesu u dalekom kraju svijeta, Reissmiller nastoji definirati uzroke pasivnosti. Napomenivši da posebno začuđuje izostanak crkvene solidarnosti, on upućuje na težnju za mirom zapadnoeuropskih naroda kao na, prema njegovu mišljenju, izuzetno bitan čimbenik, koji je potisnuo dužnost pritjecanja upomoć bespomoćnom, nenaoružanom narodu u borbi za opstanak. "Vrijeme je da prvenstveno Crkve preispitaju nisu li širenjem pacifizma prekoračile granicu prema ideologiji mira, koja izlaže slabog nasilju jačeg", upozorava Reissmiller i skereće pozornost na sljedeći bitan uzrok pasivnosti - "idejnu tromost". Mnogi ljudi i danas u raspravama o Jugoslaviji upotrebljavaju zastarjele aragumente o negativnim posljedicama rasapa bivše jugoslavenske države, tumači on, uz napomenu da je "njemački, talijanski, britanski i francuski malograđanin bio za Jugoslaviju, čak i u njezinu autoritarnom obliku." Osim toga, mnoge zapadne države utemeljuju svoju politiku na zastarjelim predodžbama o vlastitom nacionalnom interesu, upozorava Reissmiller, navodeći primjer Italije i njezinih teritorijalnih ambicija u Istri i Dalmaciji, te Francuske i Britanije, koje inzistiraju na očuvanju poretka u istočnom dijelu srednje Europe, utvrđenog godine 1919.-1920. u svrhu kažnjavanja i nadzora Njemačke, Austrije i Madžarske. "Ravnodušnost, intelektualna tromost, zla namjera - zbog njih niču novi nizovi grobova na hrvatskim grobljima, zbog njih je zemlja izložena razaranjima. Sramota za Europu, sramota za civilizirani svijet", zaključuje Reissmiller. LE MONDE (Francuska) - List objavljuje komentar Markovićeva smjenjivanja u kojem se ističe da "ono, kao ni smjenjivanje ministra vanjskih poslova, nije iznenađujuće". Pitajući se "što se službeno zamjera Markoviću i Lončaru", autor ističe da im se zamjera "što nisu dovoljno branili, osobito u Den Haagu, srpske prijedloge, to jest nacrt o 'mini-federaciji'". Na kraju, autor zaključuje da je to "svakako izgovor koji omogućava Srbiji da zgrabi sve ustavno naslijeđe federacije i da odsad govori u ime Jugoslavije. Međunarodna zajednica ne priznaje legitimnost sadašnjeg 'krnjeg' predsjedištva. To bi mogla učiniti i u slučaju nove savezne vlade ... srpske." FINANCIAL TIMES (V. Britanija) - List uvodno komentira kako je lako optuživati EZ glede neuspješnog zaustavljanja rata u Jugoslaviji, no ona je izložena kritikama dviju strana: jedne, koja joj zamjera što ne čini ništa, i druge, skandalozne, što bi joj bila upućena da je poslala jedinice, čiji bi se vojnici vratili u sanducima. Lord Carrington je sigurno precijenio iskrenost i dobru volju Hrvata, Srba i armijskog vrha da poštuju dogovorena primirja. I on misli da pritisak EZ ne bi urodio plodom bez političke volje sukobljenih strana. Nijedna strana još nije pristala da položi oružje jer nema međusobnog povjerenja. Nijedna strana nema potpun nadzor nad oružanim snagama na bojištu, nastavlja list, ističući kako su se obje strane usuglasile oko angažiranja mirovnih snaga UN, navodeći stajališta po kojima se razlikuju. "Srbi žele ove snage kao tampon-zonu; ne samo da zaštite etničke Srbe, već i da konsolidiraju teritorijalni plijen, stečen u ratu". List ipak drži da će lord Carrington i Vijeće sigurnosti UN, prije bilo kakve odluke o upućivanju mirovnih snaga, morati jasno dati do znanja Srbiji kako neće priznati teritorijalni plijen. Svaka uspostavljena tampon-zona u Hrvatskoj morala bi održavati i štiti mir. Iskustvo prošlih dvanaest primirja pokazuje kako je teško provesti takve mjere. Štoviše, rizik da će se borbe proširiti na ostale republike sada je dovoljno kritičan da uvjeri EZ i UN kako moraju angažirati mirovne snage u onim dijelovima zemlje gdje još uvijek vlada mir. (Hina) 180426 MET nov 91