IZBOR IZ PISANJA SVJETSKOG TISKA O HRVATSKOJ

ZAGREB, 11. studenoga (Hina) RADIO FRANCE INTERNATIONAL (Francuska) - Miloš Vasić piše da je pismo tzv. predsjedništva SFRJ Vijeću sigurnosti UN, sa zahtjevom da se "plavi šljemovi postave kao tampon-zona između Srba i Hrvata", u Beogradu doživljeno kao "tragikomični salto mortale nevještog artista." "Taj najnoviji doprinos povijesti političke tuposti ima, međutim svoje razloge", kaže on i objašnjava: "Još prije tjedan, dva, ta ista ekipa je u složnom zboru s vojskom vikala da će svaka prisutnost stranih trupa biti shvaćena kao agresija i tvrdilo da Jugoslavija može svladati ono što Europa naziva fašističkim genocidom". S obzirom na ono što se dogodilo u međuvremenu, nastavlja dopisnik, a tiče se dubrovačke sramote, neuspjelih ofenziva, jačanje hrvatskih snaga i njihova napredovanja, te sve goreg glasa Srbije i vojske u svijetu, pismo Branka Kostića postaje razumljivije. Prema dopisniku, produbljuje se raskol između armije i Miloševića. Na zatvorenoj sjednici u skupštini Srbije ekstremisti su tražili streljanje nekih generala. Dopisnik izvješćuje da je na demonstracijama Srba iz Hrvatske pred Generalštabom prije nekoliko dana general Kadijević nazvan ustašom. U Beogradu se zapravo tumači da je Kostićevo pismo zapravo Miloševićeva poruka vojsci koja glasi: "Ako vi nećete ili ne možete, ima tko hoće i može." Dopisnik objašnjava kako se to tumačenje temelji na "očitom izbjegavanju armije da samo tako postane srbijanska vojska" i na podjednako očitoj Miloševićevoj želji da je pretvori u srbijansku vojsku. "Osnivati srbijansku vojsku pokraj postojeće JNA bilo bi ne samo strašno skupo i dugotrajno, već i vrlo opasno. To bi armiju gurnulo u naručje onih republika s kojim još nije u ratu, a koje bi se najradije riješile Miloševića. Tako Milošević objašnjava pritisak na armiju, nadajući se kadrovskim promjenama u tzv. Štabu vrhovne komande", piše Vasić i dodaje da je Milošvić obećao armiji političku potporu i četvrtu Jugoslaviju koja će joj očuvati privilegije, te da je armija zauzvrat obećala Miloševiću komunističku državu u kojoj su svi Srbi zajedno i rušenje nekomunističkih režima u zemlji. Dopisnik primjećuje kako sada nijedna strana nije u stanju ispuniti svoj dio dogovora, a obje su svjesne da su od početka prevarene. Prema dopisniku, jutrošnja ofenziva armije na svim frontama je u neposrednoj svezi s pismom predsjedništva. RANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG (Njemačka) - "Nekoliko sati nakon što su ministri vanjskih poslova EZ donijeli najavljenu odluku o sankcijama, srpska ratna mornarica proglasila je potpunu blokadu hrvatskih pomorskih luka", komentira Reissmueller neposredan učinak EZ-ovih sankcija na stanje na ratištu. Upozorivši da su spomenuti drzak potez ohrabrile upravo vlade europske dvanaestorice, Reissmueller podsjeća da Milošević i Kadijević upravljaju prilično neciviliziranom državom i ne mare pretjerano za njezin gospodarski razvoj. Djelotvorno upozorenje predstavljao bi tek embargo na uvoz nafte, drži on, uz napomenu da je EZ nepotrebno prepustila odluku o tom potezu Ujedinjenim narodima. Osim toga, nije posve jasno na čiju su adresu upućene aktualne sankcije, upozorava Reissmueller i dodaje da Van den Broek očito namjerava kazniti i Hrvatsku, koja je, suočena s nastavkom srpske agresije, blokirala nekoliko srpskih vojarni na svom teritoriju. EZ posebno želi spriječiti Hrvatsku da kupi prijeko potrebno oružje, naglašava on i zaključuje da je priznanje Hrvatske i Slovenije očito vrlo daleko, budući da lord Carrington želi uklopiti taj potez u paket rješenja, definiran na mirovnoj konferenciji, na kojoj moraju sudjelovati i Srbija i Crna Gora. "Dakle, Srbija drži u svojim rukama ključ odluke - ponovno omalovažiti zapadne države i izostati s konferencije ili prisustvovati konferenciji i novim manevrima otegnuti konzultacije u beskonačnost", ocjenjuje Reissmueller, uz zaključno pitanje: "Koliko dugo će Kohl i Genscher slijediti neodgovornu politiku EZ." THE SUNDAY TELEGRAPH (V. Britanija) - List objavljuje članak Robina Lodgea koji napominje da će "u nekoliko sljedećih mjeseci i godina, tisuće Europljana biti ubijeno u produljenom, prljavom i besmislenom ratu pred kojim je svijet nemoćan. Sukob u Jugoslaviji već je odnio bar tri tisuće života otkako su počele ozbiljne borbe prije tri mjeseca." Dopisnik zatim ističe da je rat "svakog dana sve žešći", te da je "davno prošlo vrijeme kad je razum mogao prevladati." U nastavku dopisnik napominje da se u lipnju "talijanski ministar vanjskih poslova Gianni de Michelis vratio s pregovora kao pobjednik, dajući chamberlainovske izjave o miru našeg vremena. Tim je ozbiljnim podcjenjivanjem problema i sirovim pokušajem naivnog rješenja Europska zajednica najvjerojatnije izgubila posljednju priliku da nametne bilo kakav utjecaj zaraćenim stranama. Ističući u nastavku da će mjere o "kojima su u petak dogovorili ministri vanjskih poslova EZ biti primjenjene više iz nade, nego iz uvjerenja", autor napominje da je "što se tiče Jugoslavije, problem EZ, kojega je sada itekako svjesna, to što joj, osim njezine političke nemoći, nedostaje pravog gospodarskog utjecaja." Spominjući "jučerašnju najavu predsjednika Busha da će se SAD pridružiti gospodarskim sankcijama protiv Jugoslavije, što će pomoći EZ da učvrsti svoj položaj, iako će taj korak malo toga u praksi promjeniti", autor ističe da je mnogo važnije je "Bush pokazao volju da podupre naftni embargo." "U uvođenju naftnog embarga", ustvrđuje autor, "EZ ne bi mogla djelovati sama." ( ) Na kraju članka autor između ostalog napominje da u EZ prevladava stajalište kako će eventualne gospodarske posljedice rata početi djelovati, u Beogradu će redovi za hranu i mrtvački sanduci koji se donese s fronte na kraju prisiliti Miloševića na kompromis. Ali britansko ministarstvo vanjskih poslova drži da će za to trebati godine." (Hina) 110413 MET nov 91