IZBOR IZ PISANJA STRANOG TISKA I EMISIJA RADIO I TV POSTAJA

ZAGREB, 26. listopada (Hina) RADIO FRANCE INTERNATIONALE - RFI Izvješćujući o najavljenim saveznim i republičkim izborima, Lazar Stojanović, između ostalog, piše: "Ćosić je u prigodnoj izjavi ocijenio da su ti prvi slobodni višestranački izbori uvjet stvaranja demokratskog društva, izlaska iz izolacije i ukidanja međunarodnih sankcija prema Jugoslaviji. Izbori će zapravo biti drugi otkako je proglašena nova Jugoslavija prije nekoliko mjeseci", podsjeća komentator i navodi razloge zbog kojih je oporba bojkotirala prve izbore. "Budući da je zahvaljujući materijalnoj premoći i utjecaju na glavne medije vladajuća socijalistička stranka iz svih tih provjera povjerenja izlazila kao pobjednik, ovaj put su oporba i savezni vrh poduzeli sve što su mogli da se položaj vladajuće i oporbenih stranki izjednače u izbornom postupku. To, međutim, nije uspjelo. Najosjetljivije pitanje, problem broja izbornih jedinica, riješen je kompromisno i ne bi se moglo smatrati da usvojeni broj izbornih jedinica, njih devet, dovoljno štiti načelo proporcionalnosti za koje se oporba zauzima, a za koje bi bio potreban mnogo veći broj jedinica. Naime, mali broj njih pretvara rezultate glasovanja u jednostavne većinske odnose. Drugi problem su mediji, prije svega TV, koji najviše utječu na biračko tijelo. Premijer Panić je prije mjesec dana najavio da će najutjecajniji prvi program TV pretvoriti u saveznu TV, dok bi Srbiji ostavio drugi program, a treći bi bio komercijalan. Od toga se nije desilo ništa, a poslije upada republičke policije u zgradu savezne, postalo je jasno da će svoje prednosti socijalisti čuvati, ako zatreba i silom. TV je već godinama važna meta napada oporbe. Stanje se nije promijenilo, te ni ovaj put ne treba očekivati da će oporba osloboditi TV prije izbora. Iako se oporba mjesecima bori za slobodne izbore, Ćosićevom objavom izbora nije zadovoljna smatrajući je preuranjenom. Neke su oporbene stranke sasvim određene i prijete bojkotom ako se ne postignu dogovori koji će jamčiti veću ravnopravnost vlasti i oporbe. To je prije svega oporbeni blok Depos, a osobito dvije vodeće stranke u njemu - SPO i nova Demokratska stranka Srbije. Stara Demokratska stranka traži hitno ponovno sazivanje okruglog stola, a vladajući socijalisti se glasno i samouvjereno pripremaju da s pozicija ideološkog srpskog superpatriotizma odnesu još jednu pobjedu na izborima, makar to uvuklo Jugoslaviju u rat. Nije još jasno ni tko će se sve kandidirati za položaj saveznog i republičkog predsjednika. Sadašnji predsjednici i premijeri izjavljivali su najprije da se neće kandidirati na izborima, a zatim dopuštali i takvu mogućnost. Jednom riječju, zbrka je veća nego što je ikad bila", zaključuje Lazar Stojanović. POLITIKA, (Srbija), 26. X. 1992. U opširnom interviewu načelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije general-pukovnik Života Panić govori o iskustvima koje je stekla sada već bivša JNA: "U oružane sukobe na prostoru SFRJ, koji su imali obilježje secesionistićkog, međuetničkog, vjerskog i građanskog rata, JNA je bila uvučena onog trenutka kada je faktično prestala postojati njena država i srušen vrijednosni sustav društva na kojem je počivala. Tako je, na žalost, stekla i dragocjena ratna iskustva. Mnoge ideološke kategorije na kojima je društvo počivalo, sputavale su armiju, a poništene su na najdrastičniji način". Panić naglašava da se odvija modernizacija i transformacija Vojske Jugoslavije. "Radi se o procesu koji će trajati nekoliko godina. Međutim, za nas je najvažnija profesionalizacija. Želimo što prije stvoriti elitnu profesionalnu jezgru (...) Naravno, prioritetni su oni dijelovi Vojske i sustava naoružanja na koje se oslanja suvremeni rat. Težište u doktrini i strategiji naše obrane, prirodno je, moramo zasnivati na djelovanju kopnene vojske, a manje na ratnom zrakoplovstvu i ratnoj mornarici". "Za našu uspješnu obranu predviđamo da nam je, u ovom trenutku, sasvim dovoljna vojska od 100 do 120 tisuća pripadnika. Tolika mirnodopska vojska na visokoj tehničkoj razini u stanju je bez većih poteškoća prihvatiti ratna djelovanja na glavnim pravcima, osigurati mobilizaciju ratne armije i prelazak zemlje na ratno stanje", kaže Panić i dodaje da nacionalni sastav "odgovara nacionalnom sastavu naroda jugoslavenskih država". Što se tiče međunarodnog okruženja u vojnom pogledu, Panić drži da se neprijateljstvo prema Jugoslaviji "kreira na međunarodnom nivou. Embargo na uvoz oružja praktično je ukinut za naše susjede - bivše jugoslavenske republike. Njih upravo naoružavaju oni koji optužuju SRJ za nastavak rata, što je neprihvatljivo, posebno kada iza toga stoje međunarodne organizacije, koje se, navodno, zalažu za poštivanje ljudskih prava, međunarodnog morala i pravde", upozorava Panić te napominje da je u slučaju rata SRJ sposobna obraniti se. "Budući da rat ne želimo ni sa kim, pa ni sa susjedima, vodićemo ga samo ako nam bude nametnut". Na pitanje prijeti li još Jugoslaviji opasnost od intervencije, Panić kaže da ona nije sasvim izbjegnuta, a u slučaju nje "izbor je sveden samo na jedno - obrana samostalnosti, slobode i dostojanstva svim sredstvima. Mi imamo snage da se branimo (...) Naši potencijalni protivnici znaju da smo, i pored svega, sposobni da im nanesemo neprihvatljive gubitke. Zbog toga vjerujem da do vojne intervencije neće doći". Zamoljen da komentira mogućnost građanskog rata, Panić odgovara da u društvu postoje mnoge suprotnosti. "Njih potencira blokada, a posebno nastojanje međunarodne zajednice da onemogući ravnopravno sudjelovanje Jugoslavije u radu međunarodnih organizacija. Također, te suprotnosti potencira rat u BiH i neprincipijelno nastojanje svih međunarodnih čimbenika da Srbe optuže kao jedine i glavne krivce za rat u bivšoj Jugoslaviji i njezin raspad. Osim toga, sve su izraženija stranačka suprotstavljanja u povodu prijevremenih izbora", drži Panić. "Građanski rat u SRJ bilo bi nešto najtragičnije i njegovo sprečavanje nema cijenu (...) Što se tiče Vojske Jugoslavije, mi smo se od početka opredijelili za demokratizaciju i raščišćavanje sa svim što je imalo i što bi moglo imati stranački i ideološki karakter. Jednostavno, na strani smo naroda(...) Okretanjem profesionalizmu Vojske naše je opredjeljenje bez alternative. Apsolutnu prednost dajemo struci i ostvarivanju ustavne uloge Vojske. Niti želimo, niti hoćemo bilo kakvu političku ulogu. Pogotovo ne želimo imati ulogu političkog arbitra. Pod kontrolom smo civilne, odnosno legalne državne vlasti, i to ćemo do kraja poštovati",rekao je na kraju interviewa Života Panić. VREME, (Srbija), 26. X. 1992. "Nije Miloševićeva žandarmerija upala u zgradu Panićeve policije radi preuzimanja navodne republičke imovine, već da bi uklonila kompromitirajući arhiv o upletenosti republičke vlasti u rat i državni kriminal. Strah od međunarodnag i domaćeg suđenja za ratne zločine naložio je krivcima da zametnu tragove o organiziranju rata, nacišovinističke propagande, naoružavanju pljačkaških grupa, istrebljivanju ljudi, etničkom čišćenju i protivzakonitom bogaćenju partijsko-policijskih velikaša. Kertes najbolje zna gdje se takvi podaci u zgradi nalaze. On jedino nije svjestan toga da mnogo zna", piše Dragan Veselinov, a zatim komentira nespremnost socijalista za dogovor s oporbom. Ocjenjuje da bi mogao doći trenutak kada će sadašnje vlasti tražiti od oporbe da donese zakon o amnestiji svih lica upletenih u organiziranje rata. "Sukob s Miloševićem savezna vlast i oporba ne mogu riješiti u svoju korist bez pomoći vojske. Ona jedina ima snage da pohapsi ratne zločince i da u Beogradu drži red bar 48 sati. A to je dovoljno vremena da oporba podigne stanovništvo na noge", ocjenjuje Veselinov, i upozorava da će Miloševićevo kršenje Ustava Srbije doseći maksimum ako bude izabran na mjesto predsjednika stranke, možda i 'SRJ', a ostane na mjestu predsjednika Srbije. Drži da se može dogoditi da Milošević bude proglašen ratnim zločicem, "kako bi se dao legalitet njegovu uhićenju. To bi bio čist način da se on vojno ukloni, bez generalskog puča". Ali, Veselinov upozorava kako bi mnogi u Srbiji "kažnjavanje Predsjednika Republike doživjeli kao osvetu cijelom narodu, budući da je on njegova službena personifikacija". Na koncu Veselinov piše o stanju u Srbiji i drži da je "stanovništvo u Srbiji, posebno Srbi, već upalo u neko bolesno stanje političke apatije, očekujući razrješnje u Beogradu. Provincija se imobilizirala i drhti od straha. Ne bude li izbora, rješenje će se postići samo silom. Možda bi u dva dana sve moglo biti gotovo. Ne znamo tko bi pobijedio". Autor zatim raščlanjuje mogući razvoj događaja i zaključuje: "Provala u arhiv savezne policije signal je nepomirljive Miloševićeve ratne struje. Ona je spremna da zbog nekoliko dodatnih tjedana vlasti uvuče sve stanovništvo u totalnu tragediju građanskog rata. Približava se trenutak kada će biti jasno - ili izbori, ili završni sukob". (Hina) dh 260208 MET oct 92