NOVI VJESNIK: OSAM TOČAKA

ZAGREB, 2. listopada (Hina) - "Veliki svjetski pokrovitelji smirivanja na Balkanu bili su dosad u zabludi, a oni što su sudjelovali voljno ili pak nevoljno u ovdašnjim sukobima jamačno nisu od drveta (odnosno vlastitih namjera) mogli vidjeti šumu", piše Radovan Stipetić u današnjem "Novom Vjesniku". "Ženevski susret Tuđmana i Ćosića, uz indirektnu pasku dvojice predstavnika 'velikih' jamačno je označio raskid s tom zabludom i vratio, kako zavedene tako i njihove promatrače, realizmu ostvarivoga: umjesto da se pokušava 'smiriti Balkan' gašenjem požara što izbijaju sustopice jedan za drugim (...) sudionici (možda povijesnog) skupa u Ženevi okrenuli su se bitnom. To bitno, zna se, na ovom dijelu Balkana odvajkada su srpsko-hrvatski odnosi", drži autor. "Dok su ti odnosi napeti ili čak zakrvljeni, ne može biti mira na ovim prostorima, pa bi bilo sasvim iluzorno, naprimjer, tražiti formulu rješenja za BiH (kakva god ona bila) ako se Srbi i Hrvati mrze ili čak ubijaju u izmišljenim 'krajinama' na hrvatskom teritoriju". "U ženevskih osam točaka sporazuma Tuđman-Ćosić 'nema što nema'", međutim, "je li sve to 'previše dobro da bi bilo moguće', kako kaže engleska uzrečica? Vidjet ćemo uskoro, čim se Ćosić suoči s onima u vlastitoj zemlji, koji su i dosad činili - sve upravo suprotno tome. Jamačno su u pravu oni, koji su i prije tvrdili, kako se tzv. jugoslavenska kriza može riješiti samo ondje odakle su i krenuli rušilački pohodi, u Srbiji koja je dosad bila Miloševićeva, a hoće li ili neće to biti i dalje, zavisi o samim Srbijancima. Što je dovelo Ćosića u Ženevu i što je on imao na umu, manje je važno. Manje je važno, također, hoće li on uz to misliti da utjelovljuje viziju zlosretnog srpstva kao 'dobinika' u ratu, a gubitnika u miru', već zato što ona nije točna. A ponajmanje je važno da li Ćosić uzima Ženevu tek kao privremeni poraz i rezervnu varijantu za spas srpstva dok ne prođu zla vremena, varijantu koju je već iznio njegov intelektualni pitomac Ekmečić na savjetovanju 'srpskih intelektualaca' prošlog proljeća u Sarajevu", drži Radovan Stipetić i zaključuje: "Demokratizacija, integracija, snošljivost - to su imperativi sadašnjosti i budućnosti, koji će i takve 'rezervne varijante' memorandumskog srpstva učiniti ne samo smiješnim nego i nekorisnim za samo srpstvo. A to je onda i moguće jamstvo da osam ženevskih točaka neće ostati još jedan komad papira u miloševićevskoj ropotarnici neodržanih obećanja". (Hina) mć 020045 MET oct 92