IZBOR IZ STRANOG TISKA I EMISIJA RADIO I TV POSTAJA

ZAGREB, 23. listopada (Hina) Ivo Banac, profesor povijesti na američkom sveučilištu Yale, osvrće se u interviewu na političko organiziranje etničkih zajednica u Americi, posebno na aktivnost hrvatskih iseljenika nakon izbijanja rata u Hrvatskoj, pa, između ostalog, kaže: "Mislim da se mnogo toga propustilo, ali treba imati u vidu da se u Hrvatskoj često precjenjuje broj politički aktivnih Hrvata i, općenito, broj Hrvata u Sjevernoj Americi. Što se tiče svjesnoga biračkog tijela, možemo realno govoriti o oko sto tisuća ljudi, a nikako o milijunu, kao što se često čuje. Što se pak tiče politički aktivnih ljudi, spremnih ući u samu američku političku borbu, njih ima prilično manje od sto tisuća. Prema tome, to nije kritička masa koja bi mogla napraviti bitni proboj u američkoj politici, a toga su svjesni i američki političari. To je, dakle, objektivna okolnost. Također mislim da razni hrvatski napori u Sjevernoj Americi nisu doveli do potrebnih rezultata iz više razloga, prije svega zato što su hrvatske snage još uvijek dosta razjedinjene i zato što su određene inicijative bile usporavane iz Zagreba. Primjerice, nije očito da je u interesu sadašnje hrvatske administracije da Bush izgubi na izborima. (...) Još od proljeća Clinton jasno istupa protiv Bushove politike u Hrvatskoj i općenito u zemljama bivše Jugoslavije, ali to nije istog trenutka pretvoreno u nekakvu inicijativu od strane raznih hrvatskih organizacija. Tek mnogo kasnije i na regionalnoj razini stvorio se odbor za Clintona, koji, međutim, nije mnogo napravio. To je veliki propust (...)" Na pitanje koje bi mogle biti prve vidljive promjene u odnosu Washingtona prema području jugoistočne Europe ako na izborima pobijedi Clinton, Banac je rekao da će, po njegovu mišljenju, glavna promjena biti upravo u promjeni kadrovskog usmjerenja State Departmenta. "Doći će do rutinske promjene svih političkih čimbenika u toj ustanovi. To će samo po sebi dovesti nove ljude koji uopće nisu vezani za politiku Bushove administracije. Oni koji očekuju da se može izdržati jednom tvrdoglavom i opskurnom politikom prema Beogradu, morat će uvidjeti da je ta slamka propala i da će primjenjivanje kriterija ljudskih prava u svim oblicima vanjske politike biti nešto što se neće moći zanemariti", dodao je na kraju. RADIO DEUTSCHE WELLE - RDW 22. X. 1992. "Sueddeutsche Zeitung" komentira položaj bosansko-hercegovačkog predsjednika Alije Izetbegovića i Muslimana u BiH uopće. "U Ženevi muslimanski Predsjednik pokazuje sve više spremnosti na ustupke s obzirom na predstojeći poraz njegovih jedinica. Sada je ponovo pristao na podjelu BiH. Ali njegove riječi gube na važnosti zbog uvijek novih vijesti da je on odavno razvlašten u puču radikalnih Muslimana u Sarajevu. Iako Izetbegović te vijesti pobija, sigurno je da njega velik dio Muslimana u Bosni više ne želi slijediti. Spomenuta mu frakcija predbacuje da je suradnjom s UN isto tako malo dobio kao i savezom s bosanskim Hrvatima u obrambenoj borbi protiv Srba. Zagovara otvorenu borbu protiv Hrvata u Bosni, umjesto čekanja da Hrvati u za njih najpogodnijem trenutku raskinu savez da bi se sa Srbima dogovorili oko podjele Bosne. Niti kooperativna strategija predsjednika u Ženevi, niti očajnička borba zacijelo neće poboljšati situaciju Muslimana kao osamljene žrtve sukoba", drži list. Izvješćujući o sporazumu Tuđman-Ćosić u Ženevi, bonnski "Die Welt" razmatra i odnose u Srbiji, pa piše: "Unutarnji odnosi snaga u Srbiji podjednako su zbunjujući kao i zbivanja na bosanskom ratištu. S jedne strane, vidljiva je suprotnost između Miloševića i tandema Ćosić-Panić, ali, s druge strane, i kod Ćosićevih pristaša primjetna je suzdržanost prema, iz Amerike uvezenom, premijeru ostatka Jugoslavije, čija se neozbiljnost i cirkusantstvo kritiziraju i u vlastitom taboru. Koliko su krhki odnosi snaga, vidjelo se kod predaje Prevlake snagama UN. Nekoliko sati nakon toga srpsko topništvo s položaja u obližnjoj istočnoj Hercegovini otvorilo je vatru na tek oslobođeni Cavtat, koji su preuzele hrvatska uprava i policija", piše "Die Welt". Tjednik "Die Zeit" donosi prilog izraelskoga pisca Meira Šaleva pod naslovom "Kada bi Bosanci bili kitovi". Pisac priča kako je šetao velikim akvarijem u Baltimoreu i kako je vodič pričao o raznim ugroženim vrstama i u tome što se sve poduzima za njihovu zaštitu. Pisac se vraća kući i gleda film o zaštiti gorila, koji završava porukom pripovjedača: Moramo poboljšati uvjete života planinskih gorila. "Teško da je mogao naslutiti kako je tim riječima izgovorio formulu za rješavanje problema američke intervencije u Bosni. I Bosanci su sisavci. Ako bi se uspjelo ljudima jasno predočiti da i tamo jednoj vrsti prijeti izumiranje, mogli bi se poboljšati uvjeti opstanka na našoj zemlji i Bosancima. Kao predsjednik Bosne potjerao bih sve televizijske novinare iz Sarajeva i pozvao suradnike organizacije Survival, koja brine o životinjskim vrstama u izumiranju, da snimi film o mom narodu. Recimo, dokumentarac o igrama Bosanaca u vrijeme parenja, o tome kako označavaju područja u kojima love, kako opremaju pećine, sve bi to poslužilo svrsi. Na kraju bi pripovjedač mogao reći: 'Ne tako davno milijuni Bosanaca pasli su po obroncima Jugoslavije. Danas ih je preostalo još samo nekoliko. Moramo poboljšati uvjete života za Bosance na našoj zemlji'. Tada i na taj način svijet bi se probudio", piše izraelski književnik. FRANCUSKA - LE MONDE 22. X. 1992. Filozof i književnik Pascal Bruckner piše protiv europske pasivnosti, pa i popustljivosti prema Srbiji. "Četrdeset i sedam godina poslije pada III. Reicha, fašizam je oživio u istočnoj Europi. Danas on likuje u Beogradu, gdje vlast pomalo ponovno otkriva ideologiju i praksu pokojnoga Fuehrera: od politike etničkoga čišćenja do osvajačkog rata, i sve to u ime superiornosti srpskoga naroda nad svima ostalima. Pušteni s lanca kao psi, srpski nacisti ubijaju i muče civilno pučanstvo. Idu čak tako daleko da nastoje izbrisati sve materijalne tragove katoličke i muslimanske prisutnosti. Sarajevo je u agoniji, sa Sandžaka i iz Crne Gore protjeruju se tisuće Muslimana, kojih je jedini zločin to što su se rodili, manjina ugrožava cijelu regiju, a novi oružani sukob tinja na Kosovu, gdje 10 posto Srba nameće apartheidski režim 90 posto Albanaca. Doista, u bivšoj Jugoslaviji nema Auschwitza, ali tamo se provodi genocid; a ovaj put nećemo moći reći da nismo znali! Što radi Europa? Jeca, šalje zamotuljke, razmahuje se humanošću. A Bosanci ne traže samo lijekove i hranu, oni prvenstveno žele da se ukine embargo na oružje kako bi se topovima i puškama mogli braniti od agresora. Ali ne! Pariz, London, Bonn, Madrid neprestano odgovaraju vrećicama mlijeka u prahu i pozivom: pregovarajete sa svojim krvnicima! Danas bi Hitler i Mussolini lijepo bili pozvani na mirovne pregovore. Ima nečega odvratnog i gnusnog u pasivnosti naših vlada (a osobito francuske, koja s nasmiješenom porugom još podupire Beograd). Sveta Alijansa uzajamne mlitavosti: svaki glavni grad tražit će kod drugih razloge vlastite pasivnosti. I na kraju, mogli bismo se upitati, ne nadaju li se ministarstva potajice da će srpska vojska brzo pobijediti u ratu i tako za nekoliko tjedana završiti svoj prljavi posao. Nije li u očima vođa Zajednice pravi zločin Hrvata i Bosanaca to što su se oduprli s oružjem u ruci umjesto da tiho umru. Moramo li biti zatrovani humanitarnom ideologijom i željeti da se takve žrtve, po mjeri, bez riječi prepuste klanju, kako bismo ih mogli s nasladom žaliti? Naša ledena suosjećajnost već nam je dopustila da progutamo Vukovar, Dubrovnik, Goražde, Mostar; a dopustit će nam i da podnesemo još nekoliko desetaka tisuća mrtvih. Ali i cinizam ima cijenu. Europa časti i pravde polako posrće pred besramnom Europom. A pobijedi li ona, odvest će nas ravno u samoubojstvo: jer u bivšoj su Jugoslaviji ruglu izvrgnute naše vrijednosti, naš razlog postojanja. Uz naš prešutni pristanak, Srbi polako kopaju grob europskoj civilizaciji". 222 AUSTRIJA - DER STANDARD 23. X. 1992. "Što znači Panićeva izjava da je stanje u Bosni 'strašno, ali manje strašno nego prije tri mjeseca'? Vjeruje li on da je smrt od gladi ili hladnoće ugodnija od smrti prouzročene granatom? Kakva jamstva može pružiti da ostatak Jugoslavije neće slati oružje u Bosnu? Kako namjerava dokrajčiti represiju nad Albancima u 'idućih 30 dana'? Panić je političar (novog kova): može najaviti sve što želi, a možda sam i vjeruje. No, činjenica da ga sve veći broj zapadnih političara smatra posljednjom slamkom spasa rezultat je nemoći, koja obilježava postupke međunarodne zajednice od početka sukoba u Jugoslaviji, a ne pozitivnog razvoja događaja", upozorava Livia Kling. SRBIJA - BORBA 23. X. 1992. List doznaje da su stenogrami sa sjednice koja se održala u Haagu 18. listopada nestali iz arhiva zahvaljujući nalogu Borislava Jovića. "Zapanjen optužbama koje je na njegov račun u saveznom parlamentu iznio Jović u vezi s rješenjem pitanja Prevlake, Momir Bulatović, predsjednik predsjedništva Crne Gore, prije četiri dana zastupnicima republičke skupštine objašnjavao je što se zapravo desilo uoči puta u Haag i u samom Haagu". Na zahtjev novinara da stenograme cjelovito predstavi javnosti Bulatović je rekao da ih treba objaviti "Jović ako želi" te da njihovo objavljivanje u ovom trenutku ne bi moglo donijeti opću korist. "Ova nedorečenost izazvala je pojačanu pozornost sedme sile koja je do aktualnih dokumenata pokušala doći na drugi način. Jer, Jović je Bulatoviću preko 'Tanjuga' poručio da 'ničim ne može dokazati svoje tvrdnje'. Ostaje, dakle, pitanje je li time možda i nehotice potvrdio vijest da traženih stenograma u arhivi zbilja nema", pita list pod naslovom 'Jović uništio stenograme?' (Hina)vb 230226 MET oct 92