IZBOR IZ PISANJA STRANOG TISKA I EMISIJA RADIO I TV POSTAJA

ZAGREB, 19. listopada (Hina) BRITANSKI RADIO - BBC (Pregled britanskoga tiska) U "The Sunday Telegraphu" Robin Lodge pod naslovom "Crna Gora plaća cijenu svoje nedavne prošlosti" naglašava da su Crnogorci teško pogođeni međunarodnim sankcijama zbog svog saveza sa Srbijom te drže da to nije pravedno. Oni više nisu izravno upleteni u rat, tvrdi autor. Istina je da su crnogorske jedinice gotovo jedino odgovorne za bombardiranje Dubrovnika, a u okolici su se borile osobito žestoko, paleći kuće i uništavajući povijesne spomenike. No sad su Crnogorci sklopili sporazum o povlačenju s Prevlake i čini se da ne mogu učiniti mnogo više u ispunjavanju zahtjeva međunarodne zajednice. Prošli tjedan Vlada je prihvatila novi ustav s posebnim naglaskom na ljudskim pravima i jednakosti svih građana bez obzira na vjeru i narodnost. Crnogorci se sve više zalažu za raskid s Beogradom. Sankcije zagrizaju duboko. Prema zamjeniku crnogorskog premijera Ljubiši Peroviću, Vlada će održati savez sa Srbijom bez obzira na sve probleme koje to izaziva. No ako se Crna Gora predomisli, napominje autor, bio bi to kraj nove Jugoslavije i Milan Panić ostao bi bez posla. Ako je točno da mirovni razgovori ovise o njegovu opstanku, onda lord Owen i Cyrus Vance računaju na Crnogorce da ostanu sa Srbijom. No čini se da oni previše ispaštaju samo zbog toga, zaključuje Robin Lodge. ------------------------------------------------------------------------ Upitan kakvi se koraci očekuju na ženevskim razgovorima, lord Owen je u interviewu za postaju izjavio: "Ne možete rješavati problem rata u BiH, a da se ne uhvatite u koštac s dugotrajnim problemima koji opterećuju odnose Srbije i Crne Gore s jedne i Hrvatske s druge strane. Zato pokušavamo naći globalno rješenje jačajući međusobno povjerenje. To bi se moglo odvijati vrlo brzo, ali i bolno sporo. Problem je u tome što se u međuvremenu rat nastavlja, ljudi ginu, nastavlja se etničko čišćenje, a zima je na pragu". Lord Owen je napomenuo kako je u slučaju BiH moguće pokušati postići prekid vatre bez prethodnog političkog rješenja, ali je vjerojatno bolje, kako je rekao, "složiti sve kockice u mozaik". Predsjednik radne grupe konferencije koja se bavi ustavnim rješenjima, prema Owenovim riječima, satima je razgovarao s predstavnicima triju nacionalnih zajednica u Bosni, uspoređivane su njihove etničke karte i prijedlozi. "Uskoro bismo", rekao je Owen, "mogli iznijeti svoj prijedlog pravednog ustrojstva Republike. Po našem uvjerenju, to bi trebala biti decentralizirana država regija s vrlo velikim stupnjem autonomije". Odgovarajući na pitanje u svezi sa srpskim nastavljanjem bombardiranja iz zraka, iako su UN proglasili Bosnu zonom zabrane vojnih letova, Owen je rekao kako taj problem još nije riješen, ali ti zrakoplovi barem zasad ne lete. Ako bi letjeli, a pogotovo ako bi sudjelovali u vojnim akcijama, to bi, po njegovu mišljenju, gotovo sigurno uvjetovalo da Vijeće sigurnosti poduzme mjere da to spriječi u skladu s točkom 7 Povelje UN. Spor oko zrakoplova pokazat će, drži Owen, imaju li politički vođe bosanskih Srba nadzor nad svojim vojnim snagama. Lord Owen je zatim izrazio nadu da će se nova Jugoslavija i Hrvatska međusobno priznati što prije. O tome će, dodao je, u utorak razgovarati predsjednici Ćosić i Tuđman. DIE PRESSE, Austrija, (19. X. 1992.) "Dok srpske oružane snage uspostavljaju krvavu vladavinu širom bivše Jugoslavije, gospodarstvo matične zemlje tone sve dublje u krizu. Stručnjaci otvoreno govore o ratnoj privredi, ali njezine uzroke ne nalaze u ratu, već u sankcijama UN. No, srpsko gospodarstvo bilo je opterećeno problemima već prije raspada države. (...) Dok se desetljećima gomilano bogatstvo oružja i ratne opreme nemilice rasipa u Bosni (prethodno u Sloveniji i Hrvatskoj), društveni proizvod ostatka jugoslavije past će do kraja godine na razinu srednjoafričkih država: 550 dolara po glavi stanovnika. (...) Srbi predbacuju međunarodnoj zajednici da su njezine sankcije uništile energetski sustav zemlje. No, sankcije su zapravo otkrile grijehe iz prošlih godina - bivša Jugoslavija imala je razvijenu energoprivredu, utemeljenu na tijesnoj suradnji republika. Danas su naftovodi i plinovodi prazni, a dalekovodi prema Hrvatskoj i Sloveniji prekinuti. Elektrane su velike, ali već godinama nisu dobile investicijske injekcije, koje bi poduprle njihovo održavanje. (...) Termoelektranama nedostaje ogrjev, strojevi i aparati u rudnicima nisu ispravni, a rudari su u vojsci. Doduše, srpske zalihe nisu pokrivale potrebe Srbije, koja je ugljen kupovala u Bosni i Hercegovini. Srbi danas ratuju u Bosni, a njihovi sunarodnjaci u Srbiji tresu se od hladnoće. (...) Dakle, srpska gospodarska katastrofa posljedica je rata i njegove posljedice - sankcija; no, ona je u prvom redu posljedica pogrešnog sustava privređivanja, koji je Hrvatsku i Sloveniju potaknuo na otpor, te napokon na secesiju", zaključuje na kraju svog komentara Irene Miller. BORBA, Srbija, (19. X. 1992.) U interviewu listu dr. Radovan Karadžić komentira razgovore u Ženevi i kaže da su za razliku od Londonske konferencije, kada su oni dali veliki doprinos humanitarnim naporima, u Ženevi govorili o vojnoj situaciji. "...Prihvatili smo ideju Ženevske konferencije o prekidu neprijateljstava, tako da Konferencija više ne govori o prekidu vatre, nego o prekidu neprijateljstava i nasilja (...) Stupanj neprijateljstva između Srba i Hrvata se značajno smanjio. Blizu smo dana kad Srbi i Hrvati više neće biti neprijateljima". Što se tiče budućeg uređenja BiH, Karadžić naglašava da se i nadalje zalaže za državu sastavljenu od tri konstitutivne države jer "radi se o tri ekstremno antagonizirane vjerske zajednice" koje su u zajedničkom životu "imale samo 11 godina demokracije - od 1918. do 1920. Prije toga su bili okupatori, a poslije diktatori. (...) Mi Srbi u BiH uvijek smo trpjeli poniženje i nasilje, jer smo živjeli u iluziji da smo zaštićeni federalnim zakonom. To je i ovaj put bio uvjet da Bosna ne izlazi iz Jugoslavije kako bismo imali zaštitu svojih prava i interesa od strane federalnih institucija. Međutim, nakon 1974. godine (...) nekoliko stotina tisuća Srba otišlo je iz BiH. Danas s njihovim potomstvom, to čini oko pola milijuna. Danas bi Srbi bili najbrojniji narod u BiH, usprkos genocidu. I bez genocida sada bi Srba bilo oko 60 posto ukupnog stanovništva", napominje Karadžić. Što se tiče granica triju država, one "će se u prvi mah jako razlikovati (...) Prvo poklapanje karata pokazat će što je neosporno srpsko, hrvatsko ili muslimansko. Ono što ostane je sporno (...) Morat ćemo napraviti ustupke jedni drugima. Nitko ne može dobiti sve. Mi smo najavili ustupke pod pretpostavkom da prestane rat. Ako se i dalje bude ginulo - nećemo vratiti ni centimetar. Dakle, Izetbegović mora prekinuti ratno stanje", upozorava Karadžić i dodaje da su Muslimani veliki gubitnici. "Mogli su prihvatiti beogradsku inicijativu Karadžić-Zulfikarpašić. Tada bi oni bili drugi narod u Jugoslaviji, sa svim onim što tako jaka partnerska pozicija nosi (...) Ako nisu prihvatili beogradsku inicijativu, onda su mogli našu: da se Bosna konstituira u konfederaciju tri nacionalne države". Na konstataciju da bi u takvim okolnostima Muslimani teritorijalno prošli puno bolje, Karadžić kaže: "E, sada ne dopuštamo da se koristi zadnji popis. Moraju se kombinirati svi popisi u takvoj situaciji. Muslimani će teritorijalno proći nešto lošije". Komentirajući povlačenje zrakoplova iz Banja Luke i protivljenje ponekih generala, Karadžić napominje da će to sačuvati zrakoplovstvo, ali i da je ovakav korak bio nuždan. "Bio sam u kontaktu s gospodinom Krajišnikom i Mladićem. Ova ponuda je ravna situaciji u kojoj bokser skida rukavice i kaže: 'Evo, ja se više neću tući'", međutim, "mi smatramo da rat treba privoditi kraju ne zato što držimo 70 posto teritorija, nego zato što je narod isuviše patio". Na pitanje što će eventualna smjena Izetbegovića značiti za cjelokupnu situaciju, Karadžić kaže da, prema njegovim izvorima, postoje dvije zavjere: jedne "grupe muslimanskih intelektualaca, koji su za Jugoslaviju, koji su za razgovore, za mirni rasplet" i druge, "ekstremne, predvođene Sandžaklijama" koja želi "eliminirati Izetbegovića". Ova druga bi, prema mišljenju Karadžića, "otvoreno išla u džihad čime bi nama mnogo pomogla u objašnjavanju zbivanja u BiH, a pomogla bi i Europi". To bi, prema mišljenju Karadžića, moglo biti i inscenirano kako bi se spiječio susret ćosić-Izetbegović. "Bojim se da gospodin Izetbegović svaku srpsku ponudu za razgovor tumači kao srpsku slabost. Srbi, naprotiv, ne nude razgovore kad su slabi, nego kad su jaki". Što se tiče odnosa s Miloševićem, Karadžić ističe da su oni "vrlo tijesni": "Mogu razumjeti poremećaje odnosa na unutrašnjem planu zbog uporabe demokracije, ili podjele vlasti. Ali mora se shvatiti da Srbi izvan Srbije, koji nisu u poziciji da s Miloševićem dijele vlast, nego samo posmatraju sudbinu Srba, takvih primjedbi nemaju. otuda su potjecale sve podrške tzv. prečanskih Srba, zbog osjećaja, da bez obzira što se dešava, Milošević neće izdati nacionalni interes". Zamoljen da komentira činjenicu da se nalazi na listama ratnih zločinaca, Karadžić kaže: "Nikad nisam bio ratoboran. Što se tiče Nuernberga, na tom Nuernbergu bi se mogli ponovo naći oni koji su bili na prvom Nuernbergu (...) Danas je zapadnoeuropska diplomacija, glatko i elastično, rušeći sve norme međunarodnog prava, porušila Versajski ugovor. I ako bi trebalo nekome suditi, onda bi to trebalo suditi onima koji su porušili Versajski ugovor". Karadžić ističe da je srpska delegacija bila u pravu jer bi, da se poštivalo međunarodno pravo, "odnijela pobjedu, izborila bi sukcesiju Jugoslavije i secesionisti se tretirali kao secesionisti. Međutim, u ovom trenutku se nije poštivalo međunarodno pravo, nego se poštivala sila, i zato smo u prvi mah izgubili. U biti, Srbi nisu izgubili". Što se tiče razgovora s Hrvatima, Karadžić drži da se "stabilnost na Balkanu neće postići - dok Srbi kao cjelina ne razriješe sve sporove s Hratima (...) Moram reći da smo s Hrvatima bili neprijatelji u BiH, ali, kako se mijenjalo vodstvo, tako je dolazilo do određenog saznanja da bi rat trebalo prekinuti, bez obzira što smo protivnici. O ovom sadašnjem hrvatskom vodstvu u BiH imam bolje mišljenje. Radi se o lukavim, mudrim političarima". Karadžić drži da se radi o sličnim ciljevima jer Hrvati traže "suverenost naroda". ne mogu reći da između Hrvata i Srba vlada ljubav, ali je bilo i dirljive suradnje i pomoći, naročito u centralnoj Bosni". VEČERNJE NOVOSTI, Srbija, (19. X. 1992.) "Autocesta Beograd-Zagreb biće otvoren tek kada se ispuni osam uvjeta koje je postavila Vlada Republike Srpske Krajine", odgovara Sveto Vidaković, predstavljen kao šef predsjedništva RSK u SRJ, na pitanj lista i navodi da se " u prvom ... kaže da ćemo dozvoliti prolaz organiziranim konvojima pod pratnjom UNPROFOR-a... Od hrvatske strane tražimo da pod istim uvjetima omoguće nesmetani prolaz našim konvojima u pravcu Beograda i Ljubljane... Na trajiškoj dionici auto-ceste (oko 45 km od Gradiške do Novske) obavljat će indentifikaciju putnika, vozila i robe, a zahtijevamo i da nam se omogući naplata carine i cestarine... Da bi se otvorila autocesta Hrvatska mora, također, prestati s topničkim napadima na koridor koji povezuju Republiku Srpsku i SR Jugoslaviju. Ako se na hrvatskom dijelu autoceste dogodi i najmanji incident prema sudionicima u prometu, automatski će se zaustaviti promet na krajiškoj dionici autoceste". "Datum otvaranja ne zavisi samo od dogovora predstavnika SRJ i RH, nego i od ispunjenja naših uvjeta. Ono što odgovara Beogradu, a neprihvatljivo je za srpski narod u Krajini, ni u kom slučaju se neće ostvariti". Sreto Vidaković je dodao: "Posebno smo ogorčeni na 'korespodenciju' između Zagreba i Beograda. U pismu Milanu Paniću, koje je nedavno uputio dr. Jure Radić, predstojnik Ureda Predsjednika Republike Hrvatske, između ostalog se kaže da je 'Republika Hrvatska suglasna s otvaranjem autoceste. Stoga Vam predlažem da preko predstavnika UNPROFOR-a i osobno izvršite pritisak na ostale srpske ekstremiste koji ometaju otvaranje ove prometnice". (Hina) dh 190216 MET oct 92