IZBOR IZ PISANJA STRANOG TISKA I EMISIJA RADIO I TV POSTAJA

ZAGREB, 13. listopada (Hina) DELO, Slovenija, (13. X. 1992.) Peter Potočnik u uvodu komentara tvrdi da se čak i stranci teško snalaze u sadašnjoj skupoći u Hrvatskoj, tome u prilog navodi jednu izjavu Cedrica Thornberrya (kako bi da je član hrvatske Vlade bio duboko zabrinut), pa zaključuje da se izlazom u nuždi mogu smatrati i pristojbe što će ih slovenski vlasnici vikendica i odmarališta u Hrvatskoj morati plaćati. Osvrćući se na interview s predsjednikom Tuđmanom, koji je rekao da mjera nije uperena protiv Slovenaca, Potočnik Predsjedniku zamjera što je "uoči današnjega službenog posjeta Sloveniji dodao da Hrvatsku smeta i 'kičasta slika njene obale od sjevera do krajnjega juga', koju stvaraju vikendice i odmarališta". "Problem je naravno u tomu da takvi i slični dodaci i objašnjenja stvaraju nezdravu atmosferu na obje strane granice. U Sloveniji ih na tom primjeru možemo razumijeti kao prvi korak prema svojevrsnoj 'nacionalizaciji' našega vlasništva u Hrvatskoj, a kod naših južnih susjeda - koji se s nastavljanjem rata u BiH i rastom velikoga mnoštva bjegunaca...da spomenemo tek to, osjećaju odveć osamljeni, izigrani i prevareni - može se osjetiti bar neka zadovoljština što je kažnjena 'slovenska sebičnost'. Osim toga, prilike se u Hrvatskoj sasvim drugačije zrcale među poraženima s okupiranih područja, kako ih naziva dr. Zdravko Tomac, i među 'pobjednicima', koji osim nekoliko utjerivanja straha od zračnih napada nisu osjetili rata. Pa ipak se osjećaj pogođenosti ili bar razumijevanja za muke bližnjega ne gubi preko državne granice, naposljetku je podosta manja hrvatska osjetljivost za svaki sporni pogranični problem koji se se sa slovenske strane ne čini spornim, primjetnas upravo među takozvanim poraženima. Zato uzroke hrvatskoj preosjetljivosti prema slovenskim prijedlozima kako urediti odnose među mladim susjednim državama ne treba tražiti u ratu i njegovim posljedicama za težak život u Hrvatskoj. No pitanje je kako iz tih aporija među koje idu i glasine o ljubljanskom ili zagrebačkom ogovaranju susjednih dužnosnika prilika i odnosa u susretima sa stranim državnicima i kad se već svakoj 'grešnoj' misli bilo opozicijskoga, bilo pozicijskoga političara pripisuje nekakav izvorni slovenski ili hrvatski nacionalni grijeh?" Dopisnik lista zatim raščlanjuje 'konačno jasno iskazan razlog' zbog kojega hrvatski Sabor nije potvrdio gospodarski sporazum sa Slovenijom; 'slovenske privilegije u nekadašnjoj Jugoslaviji' on ipak drži 'zdravorazumski neobjašnjivim' prigovorom. "Činjenica je da se prilike u Hrvatskoj, i u gospodarstvu i u životu ljudi, s obzirom na nejasnu budućnost na okupiranim područjima, službeno pod zaštitom UN, pogoršavaju iz dana u dan. Ravnopravnost za koju se na svim područjima u odnosima s Hrvatskom zauzima službena slovenska politika iz hrvatskoga vidnog kuta ne vidi se tako, nego prije kao djelovanje na štetu Hrvatske. Već i zato prvi Tuđmanov državnički posjet Sloveniji, gdje po vlastitoj tvrdnji dolazi s otkrivenim namjerama, 'unatoč nepogodnu predizbornu vremenu', što u Zagrebu više ili manje iskorištavaju kao izgovor za odugovlačenje u rješavanju susjedskih sporova, neće biti ugodan ni gostu ni domaćinima. A mogao bi odlučno pridonijeti pustupnom uklanjanju svih smetnji i zamjerki, koji su nevjerojatno naglo istisnuli prijateljstvo i povjerenje pri krvavom rastavljanju Ljubljane i Zagreba od Beograda", zaključuje Peter Potočnik. RADIO FRANCE INTERNATIONALE - RFI "Prema prvim neslužbenim podacima, jučerašnji referendum u Srbiji o promjeni ustava koja bi omogućila prijevremene izbore u mnogim izbornim jedinicama, a možda ni u cijelosti, nije uspio", javlja Lazar Stojanović. "Na mnogim mjestima glasovalo je manje od pedeset posto birača. To bi moglo ugroziti planirane izbore. Međutim, Ćosić i Panić izjavili su da će se prijevremeni izbori održati i u Jugoslaviji i u Srbiji. 'Naći ćemo način da izađemo na izbore', rekao je Panić. U Beogradu je, čini se, manjina birača izašla na referendum, uglavnom od 40 do 45 posto, zavisno o općini. Najveći odziv bio je na jugu Srbije, iako su Albanci i Muslimani bojkotirali referendum. Tako je u Novom Pazaru, glavnom gradu Sandžaka, samo 20 posto glasača izašlo na glasačka mjesta, a taj postotak odgovara postotku Srba u odnosu na Muslimane u tom mjestu. Ćosić je najavio da će se u slučaju neuspjeha referenduma ići na raspuštanje skupštine Srbije, poslije čega bi se morali raspisati prijevremeni izbori. Što se saveznih izbora tiče, oni će se, prema Ćosiću, održati do polovice prosinca. Milošević će, međutim, biti 'tvrd orah'. Da bi se obavili novi izbori za njegovu funkciju, on bi trebao podnijeti ostavku. Nema nikakvih znakova da on to namjerava. (...) Ako je to točno, otvorena konfrontacija Miloševića i vrha Jugoslavije dolazi u razvijeniju fazu. Sukob je postao otvoren Miloševićevim nastupom na TV, u kojem je napao Ćosića i Panića uoči referenduma. Priličan rizik predstavlja raspuštanje dvaju parlamenata u trenutku velike neizvjesnosti u zemlji. Nije jasno tko i bi i kako sprovodio vlast u Jugoslaviji u takvoj situaciji. Ćosić i Panić nemaju toliki autoritet. Ako se planira raspuštanje skupštine, vjerojatno je da se računa s jakom potporom vojske. Iako su prijevremeni izbori jedini legalni izlaz iz slijepe ulice u koju je sadašnja vlast dovela Srbiju, put do stabilizacije neke nove vlasti mogao bi biti otežan, nepredvidljiv, čak bi mogao pokazati i nasilje. Sama izborna kriza problem je koji se neće moći otkloniti ni brzo ni lako", komentira Lazar Stojanović. BRITANSKI RADIO - BBC (Pregled britanskoga tiska) Srpski ratni zrakoplovi prekršili su zabranu nadlijetanja teritorija BiH, koju su proglasili UN da bi, kako izvješćuje Marcus Tanner u "The Independentu", tijekom vikenda bombardirali Gradačac. To se dogodilo u trenutku kada su u borbama vođenim na sjeveru republike, bosanske i hrvatske snage po prvi puta u nekoliko zadnjih mjeseci uspjele presjeći kopneni srpski koridor kroz taj dio BiH. No čelnici bosanskohercegovačkih Srba u Ženevi su ustvrdili da njihovi ratni zrakoplovi, smješteni u Banjoj Luci nisu prekršili embargo UN, nego da je riječ o izmišljotini, čiji je cilj da u javnom mnijenju stvore raspoloženje za vojni udar na srpske snage. No, Tanner primjećuje da su neki zrakoplovi ipak nadlijetali BiH, a kako ni Hrvatska ni BiH nemaju ratnog zrakoplovstva, onda to nisu mogli biti neki drugi osim srpskih zrakoplova. Jedan zapadni diplomat je, piše list, izjavio kako mu je neki očevidac rekao da je vidio uzlijetanje srpskih ratnih zrakoplova s banjalučkog uzletišta u vrijeme kada su, prema tvrdnjama srpskih čelnika, bili prizemljeni. Bosanskohercegovački radio izvješćuje da je u tim bombardiranjima ubijeno devetnaest ljudi, dok je reporter ono što se zbivalo u Gradačcu usporedio s Hirošimom. "The Independentov" izvjestitelj kaže pak da srpski borci nisu reporterima dopustili ući u Brčko, brinući navodno za njihovu sigurnost, iako on misli da su razlozi mogli biti sasvim drukčiji. Postoji, podsjeća on, cijeli niz podrobno dokumentiranih optužbi o teškim zločinima, koji su protiv muslimanskog pučanstva počinjeni u Brčkom. -------------------------------------------------------------------- U "International Herald Tribuneu" piše i direktor Svjetske zdravstvene organizacije za Europu Joe Oswald pod naslovom "Djelujte odmah ili će ljudi u Sarajevu poumirati od gladi". U članku, imeđu ostaloga, stoji: "U Sarajevu je zarobljeno tristo i osamdeset tisuća ljudi, dok grad nestaje. Vladaju smrt i razaranje. U prosjeku umire deset ljudi dnevno. No, kad stigne zima, taj bi se broj mogao stostruko povećati. Sarajevu prijeti užasna opasnost - glad. Otkako je 3. rujna prekinut zračni most, samo oko 40 tona hrane dospijevalo je dnevno u grad, a apsolutni minimum je 140 tona. Skladišta su prazna, a privatne rezerve iscrpljene. Procjenjuje se da će do kraja godine u Bosni dva milijuna ljudi biti bez hrane i krova nad glavom. Bez trenutnog i naglog poboljšanja u dopremanju hrane u Sarajevo, posljedice će biti katastrofalne. Ako se djeci ne osigura prioritet, a u Sarajevu je 60 tisuća djece mlađe od deset godina, ona će početi umirati prije kraja studenoga. Starci će početi umirati mjesec dana kasnije. Kako zalihe hrane postaju sve oskudnije, ljudi će zbog nestašice vitamina lakše obolijevati. Budući da su kuće uništene, nema grijanja, dovoljno vode, ni struje, raste opasnost od epidemije među već oslabljenim pučanstvom. Sarajevo će uz sadašnju razinu dopremanja pomoći dostići kritičnu točku sredinom studenoga. Iskustvo takvih situacija iz prošlosti pokazuje da će stopa smrtnosti naglo porasti u prosincu. Razmjeri katastrofe bit će užasni i moglo bi umirati tisuće ljudi dnevno. Može li se to spriječiti?", pita Joe Oswald i odgovara: "Može, ali samo ako se poduzme drastična akcija i to odmah. Unatoč sve kraćim danima i magli, pomoć koja dolazi u Sarajevo morala bi popuniti prazna skladišta, a trebalo bi otvoriti i cestu od Ploča preko Mostara do Sarajeva. Prema procjenama svih humanitarnih organizacija, koje djeluju na području bivše Jugoslavije, za pomoć bi trebalo prikupiti 435 milijuna dolara, od toga 40 milijuna samo za zdravstveni sektor. Sarajevu prijeti najveća katastrofa u Europi od drugog svjetskog rata. Ona se još uvijek može spriječiti ako se odluke odmah donesu na najvišoj političkoj razini i ako se UN omoguće nužno potreban zračni most i kopneni prijevozni kapaciteti, te osiguraju uvjeti za njihovu uporabu. Ako želimo izbjeći još jednu Somaliju, te odluke se ne mogu čekati". --------------------------------------------------------------------- "Bojkot srpske delegacije vjerojatno izražava neslaganje između Miloševića i Ćosića", piše Jonathan Stoneman, komentirajući započete razgovore hrvatske delegacije i delegacije krnje Jugoslavije u Zagrebu, na kojima bi trebali sudjelovati i srbijanski predstavnici. "Milošević je napao Ćosićev sporazum s Tuđmanom u jednom interviewu na jugoslavenskoj TV prošloga tjedna. On je nekoliko puta izrazio svoje neslaganje s Ćosićevim i Panićevim potezima. Uputa srpskoj delegaciji da bojkotira današnje razgovore bila je sračunana na to da ih učini praktički besmislenima u slučaju da se postigne neki sporazum. Od današnjeg bi srpskog bojkota mogli profitirati Bosanci", procjenjuje komentator. "Oni strahuju od dogovora između Srba i Hrvata radi kojega bi mogli ostati bez saveznika u ratu i s malo izbora, osim da prihvate dogovoreno. Međutim, nema mnogo razloga za slavlje", upozorava Stoneman. "Rat u Sarajevu se nastavlja, a u Ženevi vode razgovori, kojima je namjera pronalaženje načina da se demilitarizira grad. Međutim, Bosanci strahuju da bi primirje omogućilo onima koji izvana pucaju na grad da preraspodijele svoje snage", piše Jonathan Stoneman. FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG, (12. X. 1992.) "Izbor dotadašnjeg predstojnika Predsjedničkog ureda Hrvoja Šarinića za novog hrvatskog premijera mnogi Hrvati smatrali su potvrdom njihove prognoze da će vlada (...) biti zapravo tek 'produžena ruka' Predsjedničkog ureda. (...) Novi premijer ima posve drukčije mišljenje. Potvrdivši da dobro zna što predsjednik Tuđman želi i misli, Šarinić ističe da namjerava samostalno upotrijebiti ovlašćenja, koja mu omogućuje položaj na čelu vlade. (...) Šarinićeve izjave djeluju uvjerljivo, budući da je 57-godišnji (...) premijer u manadžerskoj karijeri u Hrvatskoj i inozemstvu pokazao veliku sposobnost. (...) Manadžer Šarinić skupio je tijekom rada u inozemstvu bogato iskustvo, te ga u domovini vidno uzrujavaju lijenost i nemar, preuzeti iz komunističkog razdoblja. Najava pooštrene discipline i otpuštanja 'lijenih' iz državne uprave u prvom je redu njegova zasluga. Doduše, novog hrvatskog premijera mogla bi zadesiti sudbina brojnih povratnika, zaokupljenih projektom uspostave 'reda' u domovini: prebrzi tempo promjena ili otpor ljudi, koji dobre stručne namjere nastoje prikazati u iskrivljenoj perspektivi političkih ili osobnih interesa", ističe Viktor Meier na kraju svog članka. DER SPIEGEL, (12. X. 1992.) "Izjave Siniše Vučinića, zapovjednika skupine srpskih dobrovoljaca i ubojica 'Srpski sokoli' (SS), koje je beogradska dopisnica tjednika Renate Flottau zabilježila na tonsku vrpcu, uistinu je podsjetila na SS: 'U srpnju ubijeno je 640 Hrvata u jednom danu'; 'Zatvorenike mučimo samo zato da bismo iz njih iscijedili informacije'. Navedena načela ponukala su vjerojatno državno tužilaštvo u Beogradu da pokrene akciju protiv srpskog patriota, koji narušava ugled Srbije. Njemačka novinarka dosad je doživjela neugodnosti samo na privatnom planu: njezin vrtlar napustio je posao, jer ne želi obrađivati vrt osobi, koja pisanjem šteti Srbiji. Flottau nastavlja svoj reportažni blok izvješćem o patnjama Muslimana, koji bi, prema Vučiniću, trebali 'nestati iz Bosne'", najavljuje tjednik najnovije izvješće Renate Flottau iz Banje Luke. Podsjetivši da rat i etničko čišćenje u Bosni traju već sedam mjeseci, Flottau izdvaja svjedočenje Philipposa Papaphilippoua, člana Komesarijata UN za izbjeglice u Banja Luci, o protjerivanju 3000 Muslimana iz Bosanskog Petrovca u znak osvete za 16 ubijenih srpskih vojnika. Citirajući izjavu Momčila Bulajića, upravitelja logora za prihvat srpskih izbjeglica u Banjoj Luci, koji tvrdi da je potrebno ubrzati iseljavanje Muslimana i Hrvata, Flottau dodaje da je ludilo očigledno zahvatilo sve zaraćene strane: "U Banju Luku svakog dana stižu srpski konvoji iz gradova pod kontrolom Muslimana kao što su Bihać, Tuzla i Travnik. Opisi protjerivanja nalikuju muslimanskim izvješćima o srpskim zločinima. U Bihaću navodno više ne živi nijedan Srbin, a u ostalim gradovima ostalo ih je samo nekoliko stotina. (...) Muslimani iz Banja Luke izgubili su povjerenje u svog hrvatskog saveznika. Nekoliko dana nakon tajnog sastanka srpskog vođe Karadžića i hrvatskog vođe Mate Bobana, održanog prošloga svibnja, Srbi u sjevernom dijelu Bosne uspješno su organizirali spektakularan proboj, iako je hrvatska vojska bila znatno nadmoćniji protivnik. Žila kucavica zacrtane Velike Srbije široka je mjestimice samo jedan kilometar. Koridorom u smjeru ratišta jure cisterne iz pančevačke rafinerije, kolone tenkova i omnibusi puni vojnika. Seljaci na okolnim poljima odjeveni su u uniforme i nose na ramenu puške. Svim raspoloživim sredstvima topništvo će nastaviti napade na sva područja, na kojima je ugrožen život Srba, izjavljuje potpukovnik Božo Novak, zamjenik zapovjednika bivšeg jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva, koje danas u službi Srbije razara muslimanske gradove i sela. Odluka o zabrani letova borbenih zrakoplova u bosanskom zračnom prostoru, koju su u petak donijele članice UN, nije obeshrabrila Novaka: 'Mogli su nam zabraniti da dišemo - mi bismo to ipak činili', dodaje on bijesno". THE WASHINGTON POST, (12. X. 1992.) "Usred zahuktale predizborne kampanje, teško je nacionalnu pozornost usmjeriti prema udaljenoj zemlji o kojoj malo toga znamo. Ali, nedavno izvješće CIA otkriva zastrašujuću činjenicu: obavještajna agencija procjenjuje da će 150 do 200 tisuća Muslimana u Bosni umrijeti ove zime ako Washington bude popustljiv, i ako se u Bosni zadrži status quo", piše Lally Weymouth. Napominjući da još nije završena politička rasprava u Washingtonu o tome što bi se moralo učiniti da se zaustavi srpska kampanja etničkog čišćenja u Bosni, autor podsjeća da jedna strana podupire neupletanje, dok druga, sa senatorom Joeom Bidenom, traži ograničenu akciju SAD. Politički analitičar Patrick Glynn, ističe autor, pojasnio je razloge za američku akciju: "Kad je posrijedi genocid ili gotovo genocid koji se događa u Europi i kad je u blizini sva vojna oprema, ostati po strani i pustiti agresore da dovrše ono što su počeli, nesavjesno je i potkopava svaki smisao svjetskog poretka poslije hladnog rata". Weymouth napominje da "tvrdnja da su u Bosni u pitanju i američki interesi, nije toliko jasna, koliko je bila u prošlogodišnjem kuvajtskom slučaju. Pa ipak, Biden prisiljava administraciju da svojom akcijom zaustavi krvoproliće. Biden, koji problem vidi isključivo kao humanitaran, počeo je sa svojim nastojanjima još prošloga kolovoza, zahtijevajući od Busha da prisili UN da primijeni silu, ako bude nužno, da zajamči opskrbu hranom i lijekovima i otvori navodne logore smrti. (Otada je američka obavještajna služba potvrdila masovna ubojstva počinjena u prognaničkim logorima u dijelovima Bosne pod srpskim nadzorom)". Weymouth podsjeća da je Kongres prihvatio amandman koji je zatražio Biden, odobrio 50 milijuna dolara vojne pomoći BiH i zatražio od predsjednika da za Bosnu ukine embargo UN na oružje. Pišući o embargu na oružje, autor između ostaloga napominje da je Biden istaknuo da trenutačno taj embargo, koji se primijenjuje od prosinca 1991, ide u prilog Srbiji. "Administracija zaslužuje priznanje jer je na krizu reagirala organizirajući 'zonu zabrane letova' iznad Bosne i zagovarajući sankcije protiv Srba. Ali, na žalost, nema prisilnog nametanja 'zone zabrane letova'; osim toga prema izvješćima obavještajne službe, sankcije se krše i ne mogu djelovati onako kako su sada uspostavljene", ističe Weymouth, napominjući da je "građanski rat u bivšoj Jugoslaviji stavio na kušnju europsku sposobnost upravljanja, a Europljani su pali na tom ispitu. Oni očito nisu sposobni djelovati, ako ih SAD ne predvode. Mogli bismo pitati: zašto bi Amerikanci morali zaglibiti u prljavom međuetničkom sukobu? Međutim, Biden je u pravu: ostati po strani i ne djelovati bilo bi isto kao i oduzeti suverenom narodu pravo da se brani". Weymouth drži da bi administracija mogla promijeniti situaciju, a "američka bi javnost, iako je trenutačno neprijateljski raspoložena prema intervencijama u inozemstvu, sigurno poduprla ukidanje embarga na oružje, uporabu zapadnoga zrakoplovstva koje bi uspostavilo zonu zabrane letova i dalo Bosancima ograničenu vojnu pomoć". Dužnosnici američke obavještajne službe, ističe komentator, "boje se da bi se rat mogao proširiti - ne poduzme li se ništa, to će ohrabriti srbijanskoga vođu Slobodana Miloševića koji će zatim krenuti na Kosovo". Na kraju Weymouth upozorava da bi, krenu li Srbi na Kosovo, to moglo izazvati rat u koji bi bile uključene Albanija, Makedonija, a možda i Grčka. (Hina) dh 130002 MET oct 92