NOVI VJESNIK: PREVLAKA - RT ODLUKE O HRVATSKIM GRANICAMA

ZAGREB, 12. listopada (Hina) - "Crtači hrvatskih državnih (ranije republičkih) granica dobro su zakuhali kašu...", piše Vlado Rajić u današnjem "Novom Vjesniku" u tekstu pod naslovom "Prevlaka- rt odluke o hrvatskim granicama". Iako je još neizvjesno što će biti s graničnim odnosima sa BiH "od pet, zasad registriranih 'rtova krize', tri su na granici sa srpsko-crnogorskim ratničkim blokom, a dva s 'deželom'. Međunarodni je pritisak Baranju, Ilok i Prevlaku aktualizirao kao granične sporove onoga trenutka kad je srpska strana, nevoljko, ipak priznala početni princip Jamesa Bakera o jugoslavenskoj krizi: unutrašnje granice ne mogu se mijenjati silom". "Incidenti na sjeveru pak element su međudržavnih sastanaka na kojima i hrvatska i slovenska strana nastupaju 'nevino', tvrdeći da su 'oni prijeko' izazvali te probleme", drži autor. "Sudeći po svemu, sporovi na temu Piranskog zaljeva počeli su daleko od javnosti (...) Nedavni istup dr. Dimitrija Rupela u Kopru, na konferenciji za novinare, bila je samo javna objava jedne od slovenskih opcija u rješavanju ne problema granice već slovenskog inzistiranja na takvome razgraničenju koji bi brodovima iz koparske luke omogućio plovidbu bez dodira s hrvatskim pograničnim vlastima". Zatražena je i internacionalizacija spora, a kako problem nisu riješili ni Drnovšek i Šarinić, ostaje da ih pokušaju riješiti Tuđman i Kučan. "Pogranična situacija sjevernije od Pirana, u Međimurju, samo se naoko stišala", drži autor i, upozoravajući na neke napise "Dela" o spornom objektu na Sv. Geri, ocjenjuje da "najavu ozbiljnijih napetosti ne umanjuje ni Drnovšekova izjava da se hrvatsko-slovensko razgraničenje mora rješiti dijalogom. "... i tu proviruje ona Bakerova o 'nepromjenjivosti granica silom'. Jer, sila se može upakirati u različitu ambalažu - od dnevne politike i njenih interesa do predizbornih bitaka i njihovih ciljeva. Oba 'sjeverna granična rta' Hrvatske prema Sloveniji i sve što se oko njih događa u potpunosti upadaju u taj 'pakung'". Kad je riječ o Prevlaci, "UN je, i pored svega, u mogućnosti da smiri rat i na točki na kojoj su Crnogorci, posebno njihova službena politika, odjednom utvrdili da je to crnogorsko 'biti ili ne biti'". Međutim, autor, upozoravajući na Vučurevićeve i Šešeljeve izjave, ustvrđuje: "To prostorno, od malog poluotoka pravi ključ ukupne teritorijalne politike hrvatskih vlasti (...) Ako je ishod na Prevlaci nekakav simbol, onda ga valja uzeti ozbiljno i za ostala dva istočna rta hrvatskih granica prema Srbiji". Jer, "ni Baranja, ni iločki poluotok ne mogu se izvući ispod 'prevlačkog sindroma'. Bilo bi dobro, ako je ulazak UN znak da će istim principom biti riješeni i njihovi problemi. Bit će loše ako se u 'slučaju Prevlaka' može naći i zrnce bilo kakvog pogađanja oko teritorija". Za rješenje problema granica, prema mišljenju autora, odlučujuću bi ulogu moglo imati rješenje spora u BiH. "Manevri mirovnjaka i ovdašnje politike, pak, sasvim sigurno vode u sasvim novu bosansku budućnost s izravnim utjecajem na - hrvatske granice. Njihov oblik, nadalje, bit će moguće razaznati tek u trenutku kad utihnu topovi i stvore se mogućnosti za 'miroljubivo mijenjanje granica'. Dužina hrvatske državne granice već sad je znakovita. Upravo će Hrvatska, u susjedstvu s četiri bivše jugoslavenske republike, u tim graničnim pitanjima biti, ne samo zainteresirana, već i do grla upletena", zaključuje Vlado Rajić. (Hina) mć 120148 MET oct 92