SERVIS POSEBNIH NASLOVA VENECIJA-FILM II

Piše: Marie-Therese DELBOULBES, AFP Nadnaslov: Filmski festival u Veneciji Naslov: Mostra ide prema kraju Podnaslov: Mlako dočekani filmovi "La discesa di Acla a Floristella" Aurelia Grimaldija i "Me and Veronica" Don Scardina VENECIJA - Junaci filmova "La discesa di Acla a Floristella" Talijana Aurelija Grimaldija i "Me and Veronica" Amerikanca Don Scardina sanjaju o moru. Tri dana prije zatvaranja 49. Mostre, ta su dva filma bila mlako dočekana. "Spuštanje Aclae u Floristellu" je potresna i surova priča o jedanaestogodišnjem dječaku Acla, prodanom kao robu kopačima rudnika sumpora u Floristelli, na Siciliji 30-ih godina. Od ponedjeljka do subote, on pripada Caramazzi, rudaru za kojeg prenosi sumpor u košarama od 25 kilograma. Njegov otac, koji također radi u rudniku s njegovom starijom braćom, prodao ga je u dobi od 8 godina, prema običaju koji se zadržao do 50-ih godina, navodi Aurelio Grimaldi (35 godina) koji je prije nego je stao iza kamere bio nastavnik u Palermu, pisac i scenarist. Acla, isprva ponosan što ga smatraju odraslim, jer radi i ima pravo dobiti komad mesa, buni se i pokušava pobjeći iz pakla Floristelle gdje su seksualna nasilja dio svakodnevnice. Međunaslov: San o bijegu - more Francesco Cusimano - zgodan plavokosi dječak koji tumači Aclu, bio je režiserov učenik. On sanja o moru i odlasku u Australiju gdje živi jedna od njegovih brojnih sestara. Dva puta pokušava bježati, nakon čega slijedi batinanje. U posljednjoj sceni, Acla sanja o oslobađanju, o ulasku u more, kao u "400 udaraca" Francoisa Truffauta (Fransoa Trifo). Režiser je naglasio da je "poštivao povijesnu istinu" i da je stvarnost bila i teža. Rudari su radili goli, tek s krpicom na spolovilu, na 40 stupnjeva. "Bili su potpuno depilirani jer se pribojavalo da bi u dodiru sa sumporom i najmanja iskrica prouzročila opekotine". Ta realistična kronika, trebala bi biti simbolom Sicilije. Film naglašava patetična i turobna glazba. Iznenađuje scena kada poslovođa donosi gramofon prigodom posjete aristokratskog vlasnika i kada dva rudara počinju plesati argentinski tango. Međunaslov: Najviše izgleda imaju filmovi "Srce u zimi", "Qiu Ju" i "Lov na leptire" U filmu "Me and Veronica", ponovo srećemo dvije sestre - kao i kod Pupija Avatija - u oronulom okruženju New Jerseya, nedaleko Manhattana, Veronica (Patricia Wettig) dolazi sestri Fanny (Elizabeth McGovern) koju nije vidjela pet godina, na kratki vikend prije odlaska na izdržavanje kazne u Ricker Island zbog krijumčarenja. Sukobi prošlosti izviru: razdvojio ih je jedan muškarac. Ali tu su i zajednički trenuci. Kada su bile mlade, odlazile su na most odakle su izvodile skok anđela (ispruženih ruku poput krila). Veronica odlazi u zatvor, a Fanny prihvaća svoje nećake do njezinog oslobađanja. More predstavlja, u ovom filmu kao i u prethodnom, "dio slobode", navodi Don Scardino, kazališni umjetnik, glumac i kompozitor. Kao i u "In the soup" Alana Rockwella, već prikazanom u konkurenciji za Zlatnog lava, i taj film je ostvaren u neovisnoj new-yorškoj produkciji više nego skromnog budžeta od dva milijuna dolara. Ekipa je više nego zadovoljna zbog sudjelovanja na Lidu. "Fantastično je da smo iz New Jerseya stigli do Venecije" pokliknula je Leslie Urdang, jedna od producenata. "Me and Veronica" nije istog dometa kao "Orlando", blistava opera Sally Potter, prikazana večer prije. Neki talijanski kritičari se pripremaju na okladu. Prema pisanju "La Repubblica" tri najbolje ocijenjena filma su do sada "Srce u zimi" Claude Sauteta, "Qiu Ju" Zhanga Yimoua i "Lov na leptire" Otara Iosselianija. Ali Mostra još nije završena. (Hina) mh 102123 MET sep 92