SERVIS POSEBNIH NASLOVA

Nadnaslov: Filmski festival u Veneciji Naslov: "Životni" filmovi spustili posjetitelje Mostre na zemlju Podnaslov: Prijeti opasnost od nestajanja kategorije braće i sestara Piše: Marie-Therese DELBOULBES, AFP VENECIJA - Dva pogleda na život su spustili filmofile Lida na zemlju: prvi talijanski film u konkurenciji za Zlatnog lava "Braća i sestre" redatelja Pupija Avatija i "L627" Francuza Bertranda Taverniera, dvojice iskusnih filmaša. Prvi se brine zbog raspada obitelji i upućuje "krik upozorenja", a drugi istražuje jadnu svakodnevnicu policajaca zaduženih za borbu protiv trgovine drogom na bazi člana L627 zdravstvene zaštite. Lulu (Didier), glavni lik Taverniera, je nastao u suradnji s Michelom Alexandreom, stvarnim policajcem jedne "grupe Stup", koji je napisao scenarij zajedno s redateljom. Lulu, Marie (Charlote Kady), Dodo (Jean-Paul Comart), i ostali iz 11. DPJ (Odsjek sudske policije), progone "dealere" bijednim sredstvima kojima raspolažu. Ustvari, provode duge sate u "podmornici", furgonu posebno uređenom tako da se iz njega neopaženo promatra van. Za Dodu, šefa, nevažno je da li je uhićeni "dealer" trgovac na malo ili na veliko. "Krajem godine rezultati su isti", govori. Međunaslov: Političari prepuštaju policijski "proletarijat" zaboravu Tu je cijela galerija likova: Cecile, mala seropozitivna prostitutka, koja za malo droge daje informacije Lulu. Adore, "tamničar" (komesar) im običava reći: "Imam sina od 13 godina, za godinu dana će sresti prvog dealera u svom životu". Policajci vode operaciju u metrou da bi uhitili jednog "hohštaplera" koji je sakrio drogu ispod tračnica, po već poznatom postupku. Upadaju u "gnijezdo narkomana". Isprebijaju sumnjivce, uglavnom crnce. Tavernier je na konferenciji za tisak porekao da je rasist ponovivši rečenicu jednog od svojih protagonista: "Ne radi se o arapima i bijelcima, postoje samo dealeri, a dealeri su teroristi". U interviewu agenciji France presse je osudio političare koji prepuštaju policijski "proletarijat" zaboravu. Taj realistični film, svojim rekonstruiranim kulisama, pokazuje jedan drugačiji Pariz s narkomanskim gnijezdima, bijednim četvrtima, koji podsjeća na "afrička naselja baraka". Nils Tavernier, bivši toksikoman, je predstavio Michela Alexandra svom ocu. On igra ulogu istražitelja idealista u tom filmu policijskog žargona. Međunaslov: Američka kultura sve zahvaća i preplavljuje Nasmiješen, srdačan i okrugao, Pupi Avati, stalni sudionik Mostre, velika je figura talijanskih filmskih autora sa svojih dvadesetak filmova. Kao u "Priči dječaka i djevojčica", proučava obitelj, ali ovaj put u dubokoj Americi, u Midwestu, koji je upoznao snimajući "Bix". Pošto suprug održava vezu s drugom ženom, Glorija naglo odlazi u Sjedinjene Države u St. Louis u Missouri gdje živi njena sestra Lea. Njena dva odrasla sina, Matteo (Stefano Accorsi) i Francesco (Luciano Federico) otkrivaju novi svijet. prvi se brzo aklimatizira, zavodi djevojke, uči engleski, ukratko okreće stranicu. Introvertirani Francesco, koji se još nije pronašao, ne uspijeva nadvladati traumu, prihvatiti da Glorija ponovo uživa u životu. I u sentimentalnim počecima doživljava potpuni poraz. Samo ga povezanost s bratom može spasiti. Pupi Avati nam otkriva svoju talijansku Ameriku, daleku od "Little Italy" New Yorka, s bijednim boks matchem koji je daleko od "Rockyja". Film, na italo-američkom često smiješan, gubi se ponekad u mozaiku likova. U stvari postoji i druga bratija: dvije djevojčice Leinog supruga Franca. Režiser je zabrinut: "Obitelj će uskoro imati tek tri člana: oca, majku sina ili kćer. Postoji opasnost da braće i sestre nestanu", govori on, samo napola se šaleći. On prikazuje i današnju emigraciju. Strahuje od američke kulture koja sve zahvaća i preplavljuje. (Hina) mm 072320 MET sep 92