VEČERNJI LIST: UVREDA VELIČANSTVA - POČETAK PETOG ČINA?

ZAGREB, 2. rujna (Hina) - Josip Šentija u današnjem broju Večernjeg lista komentira sukob između Panića i Miloševića i drži da je "Panić počinio dva grijeha". "Prvi je njegov grijeh Laesio maestatis - prastari zločin u svim despocijama tijekom povijesti. Uvrijedio je Njegovo Veličanstvo Slobodana Miloševića, predsjednika Republike Srbije, stvarnog vođu i neokrunjenog monarha sviju današnjih Srba, pred kojim su svi Obrenovići i svi Karađorđevići gurnuti u drugi red partera srpske povijesne pozornice. Nesretni je Panić ovaj grijeh počinio na nečuven način, na mjestu gdje ga nipošto nije smio počiniti i pred publikom koja tešku i bezobzirnu uvredu prvom srpskom predstavniku nije smjela čuti: u londonskoj kongresnoj dvorani 'Queen Elizabeth', pred predstavnicima četrdeset država svijeta i svjetskih organizacija, u raspravi o krizi na područjima bivše jugofederacije. Zatražiti od predsjedavajućeg Londonske konferencije, usred žustre i koncentrirane rasprave, da ne dozvoli riječ srpskome predsjedniku... - bio je uistinu bezumno smion i bezobziran postupak, koji nesumnjivo ulazi kao kuriozum, a možda čak i kao očit primjer u svjetsku diplomatsku kroniku i povijest međunarodnog konferencijašenja", piše Šentija. Pišući o drugom grijehu Panića, čovjeka "koji se usudio začepiti gubicu srpskom vođi", Šentija navodi da je on "pomislio da bi mogao biti obnovitelj Jugoslavije, u pravom i doslovnom smislu riječi. On je vjerojatno i došao na novi posao kao kandidat onih svjetskih činitelja, koji su povjerovali da bi neka nova jugotvorevina mogla izroniti iz sadašnjih sukoba na Balkanu... Milan Panić je jedan od onih, koji je u tome najdosljedniji i najuporniji... Oni iz velikosrpske vladajuće koterije, koji su dali placet na Panićev dolazak iz Amerike, očito su se prevarili u proračunu. Vjerovali su da će ga moći pilotirati u jednom smjeru, sa svrhom da im olabavi međunarodni obruč, da postigne smanjenje, ili skidanje sankcija, da svijetu prikaže miroljubivo lice srpske vladajuće klase. Podcijenili su njegovu volju i volju vanjskih činitelja, koji preko njega žele postići druge ciljeve, smirivanje balkanske situacije i eventualno vraćanje svega na status quo ante bellum". On drži da je Panićeva želja : "odricanje od velikosrpskih planova, u svim smjerovima. Uvjet pretežak, da bi ga srbijanski gospodari rata i mira mogli prihvatiti. Zato Panić mora otići. Aferom, koja je otvorena započinje, međutim, nešto mnogo zamašnije i dalekosežnije - započinje peti čin drame. A nad njegovim tokom vlasti više ne može imati nitko, čak ni svemoćna koterija iz SANU", zaključuje Josip Šentija. (Hina) mc 020145 MET sep 92