FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

IZBOR IZ PISANJA STRANOG TISKA I EMISIJA RADIO I TV POSTAJA

ZAGREB, 1. rujna (Hina) THE NEW YORK TIMES (31. VIII. 1992.) - Dopisnik iz Beograda Stephen Kinzer piše kako "tri mjeseca poslije nametanja sankcija protiv Jugoslavije, gospodarstvo počinje propadati, pa mnogi vjeruju da će to dovesti do političkih sukoba prije kraja godine. Većina velikih tvornica je zatvorena, stotine tisuća radnika primaju smanjene plaće ili ih uopće ne primaju, inflacija raste, a nestašice se šire. 'Djeluju onako kako se očakuje da bi morao djelovati svaki embargo', tvrdi diplomat koji promatra jugoslavensko gospodarstvo. Ali unatoč znakovima da se šok koji su izazvale sankcije pretvara u bol ekonomskoga propadanja, nije jasno hoće li to prisiliti beogradsku vladu pod srpskom dominacijom na promjenu politike na vrijeme kako bi se spasilo susjednu Bosnu i Hercegovinu koju su opkolile srpske snage". U nastavku autor navodi primjere nekih poduzeća i iznosi probleme s kojima su suočena. RADIO DEUTSCHE WELLE - RDW (Pregled njemačkoga tiska) Osim vijesti i izvješća o ratu u BiH, neke njemačke novine donose portret novog posrednika EZ u tzv. jugoslavenskom sukobu, bivšeg britanskog ministra vanjskih poslova Davida Owena. "Frankfurter Rundschau" o njemu piše: "Razlozi protiv imenovanja Davida Owena na tu dužnost dvojaki su: prvo, novi posrednik EZ se prije otprilike četiri tjedna u jednom pismu premijeru Majoru izjasnio za čvrstu liniju protiv Srba u Bosni, uključujući i zračne napade NATO-a na srpske položaje i po potrebi vojne kaznene mjere. Owen je istodobno predložio da se vojnici UN padobranima spuste u opsjednute bosanske gradove. Ni jedan od tih prijedloga ne čini Owena Srbima simpatičnim. Vođa bosanskih Srba Radovan Karadžić već je izjavio da Owen uopće nije prikladan za posrednika, za neutralnog diplomata. Drugi razlozi protiv Owenovog imenovanja leže u njegovom temperamentu, općenito zbog njegove nestrpljivosti, njegove potrebe za sukobom i jasnim rješenjima. Prati ga glas razbijača i vuka samotnjaka, prije nego miritelja i posrednika. I njegova poslovična ambicioznost, koja je bila razlog njegovog sramotnog odlaska s političke pozornice u Velikoj Britaniji, mogla bi stajati na putu pri obavljanju povjerene mu zadaće, sumnjaju kritičari. Lord Owen, koji je u lipnju ove godine uzdignut u plemički stalež, drži te sumnje neopravdanim. Odsad on neće djelovati kao privatsna osoba, obećao je novi posrednik EZ ovoga vikenda, nego potpuno u službi Europskoj zajednici i u njezinom duhu", piše list. -------------------------------------------------------------------------- "Sueddeutsche Zeitung" ovako karakterizira lorda Owena: "Nakon šestog baruna Carringtona, čija obitelj je prije dva stoljeća uzdignuta u plemički stalež, sad će David Owen, čija lordovska titula je stara dva mjeseca, pokušati se malo više približiti miru na području bivše Jugoslavije. Lord Owen je nakon dvadest i pet godina prestao biti zastupnik u parlamentu i nesumnjivo je tražio novo područje djelovanja. U zadnje vrijeme on je bio u razgovorima za sve moguće položaje, od visokog komesara UN za izbjeglice, do guvernera Hong Konga. Od strane europskih partnera nije bilo nikakvih prigovora kad je John Major ovoga pedesettrogodišnjaka predložio za posrednika u mirovnoj misiji. Prigovori su umjesto toga još u vrijeme Londonske konferencije došli sa srpske strane, što ne čudi, jer se Owen nije ustezao reći da zastupa oštre mjere na Balkanu. 'Prvi važan korak mora biti, uz prijetnju silom, zaustavljena uporaba i kretanje svih vojnih zrakoplova, tenkova i drugih oklopnih vozila i topništva na području bivše Jugoslavije', pisao je Owen koncem srpnja premijeru Majoru, te da je NATO sigurno u stanju isposlovati neodgodivu obustavu vatre. Za Srbe ovo tek da može zvučati kao izjava neutralnog posrednika. Ali diplomacija nije nikad bila njegova snaga", napominje list. RADIO FRANCE INTERNATIONALE - "Sukob između jugoslavenskog premijera Milana Panića i srpskog vođe Slobodana Miloševića, koji sve više privlači pažnju, mogao bi se završiti već ovih dana", piše Stojan Novak, i nastavlja kako je "na početku zasjedanja Savezne skupštine najprije vođa srpske ekstremističke Radikalne stranke zatražio da se skupština izjasni o povjerenju Panićevoj vladi, a zatim je isti prijedlog istaknuo i predstavnik vladajuće Socijalističke stranke Srbije. Skupština treba saslušati izvještaj o rezultatima Londonske konferencije i raspravljati o prijedlozima nekih zakona, ali prijedlog za Panićev opoziv došao je prije toga. U obrazloženjima toga prijedloga nalazi se baš Panićevo držanje i izjave u Londonu, za koje se kaže da nisu bile u skladu s onim što je bilo prije toga dogovoreno. Riječ je očito o Panićevim kritikama na račun Slobodana Miloševića. Nitko to nije spomenuo, ali nema sumnje da je zahtjev za smjenjivanjem premijera Panića motiviran i njegovim otpuštanjem šefa tajne policije Mihalja Kertesa, koji je u Miloševićevu režimu bio vrlo važan čovjek. Možda će se izjašnjavanje o povjerenju Panićevoj vladi odgoditi na nekoliko dana, ali, u svakom slučaju, ona nema nikakvih izgleda opstati ako Milošević tako odluči, budući da nadzire gotovo cijelu skupštinu. To, naravno, znači konačno mirenje sa životom pod teškim sankcijama. Ali Milošević je možda ionako već izgubio svaku nadu da bi Panić mogao nešto promijeniti. Smjenjivanje Panića značit će da Srbija konačno i na neograničeno vrijeme napušta međunarodnu zajednicu i prihvaća izolaciju. Po svoj prilici, i položaj predsjednika SR Jugoslavije Dobrice Ćosića postat će delikatan, budući da je Panić njegov izabranik i budući da je i sam očigledno nastojao razvlastiti Miloševića. Sada, čini se, prestaju nagađanja o tome da će Milošević prihvatiti povlačenje, čime se gasi zadnja nada da će Srbija izbjeći albanizaciju", piše Stojan Novak. (Pregled francuskoga tiska) Pierre Lellouche, poznati francuski analitičar međunarodnih odnosa i bliski savjetnik Jacquesa Chiraca u današnjem "Le Figarou" počinje seriju članaka o rezultatima Londonske konferencije pod naslovom "Cijena odricanja". Lellouche drži da je londonska konferencija logična posljedica dvogodišnje politike povlačenja Zapada pred srpskim nacionalkomunističkim vodstvom. "London je zapravo potvrdio veliku Srbiju i pokopao Bosnu, rođenu u travnju, a ubijenu pod naletima beogradskih armija", piše autor. Govoreći o koracima Slovenije i Hrvatske učinjenim prošle godine u cilju stjecanja nezavisnosti, nakon odbijanja Beograda da pronađe kompromis, Lelllouche tvrdi da ih je Milošević iskoristio kao ispriku za pokretanje sustavne politike teritorijalnog osvajanja, pod izgovorom da na tim teritorijima žive srpske manjine. "U svoje vrijeme", piše Lellouche, "ni Hitler nije činio ništa drugo s pitanjem Sudeta". Bitan zaključak Pierrea Lelloucha je sljedeći: "Civilizirani se Zapad odrekao svojih vlastitih vrijednosti, potvrđujući u Londonu pravo najjačeg, povratak u stanje prašume". THE WASHINGTON POST - "Američki pristup jugoslavenskoj krizi klasična je politika popuštanja. Na srpsku metodu genocida Amerika reagira beskorisnim diplomatskim pregovorima", piše George Kenney u "The Washington Postu". "Držim da je administracija u osnovi odlučila na najvišoj razini da će imati više koristi ako se drži po strani od ovoga sukoba, u kojemu ne može računati na laka i brza rješenja. Mislim da administraciju zapravo nije briga za Bosnu. No, bi li američka vojna intervencija značila upadanje u živo blato?", pita se Kenney i odgovara: "Mislim da ne bi, osim ako ne bi bila krajnje nespretna. Držim da su srpske snage u Bosni nedisciplinirane, slabo organizirane i u velikoj mjeri skupina podivljalih mladića željnih ubijanja". Kenney drži da bi "prije svega trebalo uspostaviti zračni nadzor nad Bosnom. Mislim da su točna izvješća, koja govore da srbijanski zrakoplovi bacaju napalm i kazetne bombe na bosanske gradove. Drugo, trebalo bi zaprijetiti uništenjem položaja srpskog topništva, ako se nastavi bombardiranje bosanskih gradova. Treće, trebalo bi sprečavati dopremanje vojne opreme iz Srbije i Crne Gore. Četvrto, trebalo bi naoružati i podučiti Bosance. Naoružali smo afganistanski pokret otpora, a oni čak nisu ni bili priznani kao vlada, a kamoli da smo s njima uspostavili diplomatske odnose", piše Kenney. "Čvrsto sam uvjeren u to da bosanska vlada ima pravo na samoobranu. Ako ona padne, a srpske snage završe svoja osvajanja, problem će se pogoršati. Nekoliko milijuna bosanskih Muslimana s pravom će pobjesniti. Oni će se radikalizirati i regija će ostati nestabilna. Podsjetio bih američke političare da je rat u Hrvatskoj popustio tek kad je upostavljena približna vojna ravnoteža. "Najviše me ljuti", nastavlja zatim George Kenney, "što administracija zapravo ne želi znati činjenice užasa u Bosni, jer što se više zna, to je jači pritisak javnosti da se nešto učini. Mjesecima sam nailazio na nikakvo zanimanje State Departmentu za gladovanja, srpska bombardiranja, etnička čišćenja i sve te stvari, koje čine genocid. Moramo stvoriti temelje za suđenje ratnim zločincima. Oni moraju znati da će biti kažnjeni. Administracija je podupirala beskrajne krugove beskorisnih pregovora. Pokušavala je održati umjetnu ravnotežu, dijeleći krivnju svim stranama, osobito tako što je gurala bosansku vladu za pregovarački stol s onima, kojima treba suditi za ratne zločine. No, Srbi daju prazna obećanja i nastavljaju genocidom stvarati veliku Srbiju. Što je sljedeće? Kosovo? Makedonija?", pita George Kenney i zaključuje: "Racionalizirati popuštanje je pogrešno. Vrijeme je za drukčiji pristup". (Hina) dh 010108 MET sep 92

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙