ZAGREB, 1. rujna (Hina)
THE NEW YORK TIMES (31. VIII. 1992.) - Dopisnik iz Beograda Stephen
Kinzer piše kako "tri mjeseca poslije nametanja sankcija protiv
Jugoslavije, gospodarstvo počinje propadati, pa mnogi vjeruju da će to
dovesti do političkih sukoba prije kraja godine. Većina velikih tvornica
je zatvorena, stotine tisuća radnika primaju smanjene plaće ili ih uopće ne
primaju, inflacija raste, a nestašice se šire. 'Djeluju onako kako se
očakuje da bi morao djelovati svaki embargo', tvrdi diplomat koji promatra
jugoslavensko gospodarstvo. Ali unatoč znakovima da se šok koji su
izazvale sankcije pretvara u bol ekonomskoga propadanja, nije jasno hoće li
to prisiliti beogradsku vladu pod srpskom dominacijom na promjenu politike
na vrijeme kako bi se spasilo susjednu Bosnu i Hercegovinu koju su opkolile
srpske snage". U nastavku autor navodi primjere nekih poduzeća i iznosi
probleme s kojima su suočena.
RADIO DEUTSCHE WELLE - RDW
(Pregled njemačkoga tiska)
Osim vijesti i izvješća o ratu u BiH, neke njemačke novine donose portret
novog posrednika EZ u tzv. jugoslavenskom sukobu, bivšeg britanskog
ministra vanjskih poslova Davida Owena.
"Frankfurter Rundschau" o njemu piše: "Razlozi protiv imenovanja Davida
Owena na tu dužnost dvojaki su: prvo, novi posrednik EZ se prije otprilike
četiri tjedna u jednom pismu premijeru Majoru izjasnio za čvrstu liniju
protiv Srba u Bosni, uključujući i zračne napade NATO-a na srpske položaje
i po potrebi vojne kaznene mjere. Owen je istodobno predložio da se
vojnici UN padobranima spuste u opsjednute bosanske gradove. Ni jedan od
tih prijedloga ne čini Owena Srbima simpatičnim. Vođa bosanskih Srba
Radovan Karadžić već je izjavio da Owen uopće nije prikladan za posrednika,
za neutralnog diplomata. Drugi razlozi protiv Owenovog imenovanja leže u
njegovom temperamentu, općenito zbog njegove nestrpljivosti, njegove
potrebe za sukobom i jasnim rješenjima. Prati ga glas razbijača i vuka
samotnjaka, prije nego miritelja i posrednika. I njegova poslovična
ambicioznost, koja je bila razlog njegovog sramotnog odlaska s političke
pozornice u Velikoj Britaniji, mogla bi stajati na putu pri obavljanju
povjerene mu zadaće, sumnjaju kritičari. Lord Owen, koji je u lipnju ove
godine uzdignut u plemički stalež, drži te sumnje neopravdanim. Odsad on
neće djelovati kao privatsna osoba, obećao je novi posrednik EZ ovoga
vikenda, nego potpuno u službi Europskoj zajednici i u njezinom duhu", piše
list.
--------------------------------------------------------------------------
"Sueddeutsche Zeitung" ovako karakterizira lorda Owena: "Nakon šestog
baruna Carringtona, čija obitelj je prije dva stoljeća uzdignuta u plemički
stalež, sad će David Owen, čija lordovska titula je stara dva mjeseca,
pokušati se malo više približiti miru na području bivše Jugoslavije. Lord
Owen je nakon dvadest i pet godina prestao biti zastupnik u parlamentu i
nesumnjivo je tražio novo područje djelovanja. U zadnje vrijeme on je bio
u razgovorima za sve moguće položaje, od visokog komesara UN za izbjeglice,
do guvernera Hong Konga. Od strane europskih partnera nije bilo nikakvih
prigovora kad je John Major ovoga pedesettrogodišnjaka predložio za
posrednika u mirovnoj misiji. Prigovori su umjesto toga još u vrijeme
Londonske konferencije došli sa srpske strane, što ne čudi, jer se Owen
nije ustezao reći da zastupa oštre mjere na Balkanu. 'Prvi važan korak
mora biti, uz prijetnju silom, zaustavljena uporaba i kretanje svih vojnih
zrakoplova, tenkova i drugih oklopnih vozila i topništva na području bivše
Jugoslavije', pisao je Owen koncem srpnja premijeru Majoru, te da je NATO
sigurno u stanju isposlovati neodgodivu obustavu vatre. Za Srbe ovo tek da
može zvučati kao izjava neutralnog posrednika. Ali diplomacija nije nikad
bila njegova snaga", napominje list.
RADIO FRANCE INTERNATIONALE - "Sukob između jugoslavenskog premijera Milana
Panića i srpskog vođe Slobodana Miloševića, koji sve više privlači pažnju,
mogao bi se završiti već ovih dana", piše Stojan Novak, i nastavlja kako je
"na početku zasjedanja Savezne skupštine najprije vođa srpske
ekstremističke Radikalne stranke zatražio da se skupština izjasni o
povjerenju Panićevoj vladi, a zatim je isti prijedlog istaknuo i
predstavnik vladajuće Socijalističke stranke Srbije. Skupština treba
saslušati izvještaj o rezultatima Londonske konferencije i raspravljati o
prijedlozima nekih zakona, ali prijedlog za Panićev opoziv došao je prije
toga. U obrazloženjima toga prijedloga nalazi se baš Panićevo držanje i
izjave u Londonu, za koje se kaže da nisu bile u skladu s onim što je bilo
prije toga dogovoreno. Riječ je očito o Panićevim kritikama na račun
Slobodana Miloševića. Nitko to nije spomenuo, ali nema sumnje da je
zahtjev za smjenjivanjem premijera Panića motiviran i njegovim otpuštanjem
šefa tajne policije Mihalja Kertesa, koji je u Miloševićevu režimu bio vrlo
važan čovjek. Možda će se izjašnjavanje o povjerenju Panićevoj vladi
odgoditi na nekoliko dana, ali, u svakom slučaju, ona nema nikakvih izgleda
opstati ako Milošević tako odluči, budući da nadzire gotovo cijelu
skupštinu. To, naravno, znači konačno mirenje sa životom pod teškim
sankcijama. Ali Milošević je možda ionako već izgubio svaku nadu da bi
Panić mogao nešto promijeniti. Smjenjivanje Panića značit će da Srbija
konačno i na neograničeno vrijeme napušta međunarodnu zajednicu i prihvaća
izolaciju. Po svoj prilici, i položaj predsjednika SR Jugoslavije Dobrice
Ćosića postat će delikatan, budući da je Panić njegov izabranik i budući da
je i sam očigledno nastojao razvlastiti Miloševića. Sada, čini se,
prestaju nagađanja o tome da će Milošević prihvatiti povlačenje, čime se
gasi zadnja nada da će Srbija izbjeći albanizaciju", piše Stojan Novak.
(Pregled francuskoga tiska)
Pierre Lellouche, poznati francuski analitičar međunarodnih odnosa i bliski
savjetnik Jacquesa Chiraca u današnjem "Le Figarou" počinje seriju članaka
o rezultatima Londonske konferencije pod naslovom "Cijena odricanja".
Lellouche drži da je londonska konferencija logična posljedica dvogodišnje
politike povlačenja Zapada pred srpskim nacionalkomunističkim vodstvom.
"London je zapravo potvrdio veliku Srbiju i pokopao Bosnu, rođenu u
travnju, a ubijenu pod naletima beogradskih armija", piše autor. Govoreći
o koracima Slovenije i Hrvatske učinjenim prošle godine u cilju stjecanja
nezavisnosti, nakon odbijanja Beograda da pronađe kompromis, Lelllouche
tvrdi da ih je Milošević iskoristio kao ispriku za pokretanje sustavne
politike teritorijalnog osvajanja, pod izgovorom da na tim teritorijima
žive srpske manjine. "U svoje vrijeme", piše Lellouche, "ni Hitler nije
činio ništa drugo s pitanjem Sudeta". Bitan zaključak Pierrea Lelloucha je
sljedeći: "Civilizirani se Zapad odrekao svojih vlastitih vrijednosti,
potvrđujući u Londonu pravo najjačeg, povratak u stanje prašume".
THE WASHINGTON POST - "Američki pristup jugoslavenskoj krizi klasična je
politika popuštanja. Na srpsku metodu genocida Amerika reagira beskorisnim
diplomatskim pregovorima", piše George Kenney u "The Washington Postu".
"Držim da je administracija u osnovi odlučila na najvišoj razini da će
imati više koristi ako se drži po strani od ovoga sukoba, u kojemu ne može
računati na laka i brza rješenja. Mislim da administraciju zapravo nije
briga za Bosnu. No, bi li američka vojna intervencija značila upadanje u
živo blato?", pita se Kenney i odgovara: "Mislim da ne bi, osim ako ne bi
bila krajnje nespretna. Držim da su srpske snage u Bosni nedisciplinirane,
slabo organizirane i u velikoj mjeri skupina podivljalih mladića željnih
ubijanja". Kenney drži da bi "prije svega trebalo uspostaviti zračni
nadzor nad Bosnom. Mislim da su točna izvješća, koja govore da srbijanski
zrakoplovi bacaju napalm i kazetne bombe na bosanske gradove. Drugo,
trebalo bi zaprijetiti uništenjem položaja srpskog topništva, ako se
nastavi bombardiranje bosanskih gradova. Treće, trebalo bi sprečavati
dopremanje vojne opreme iz Srbije i Crne Gore. Četvrto, trebalo bi
naoružati i podučiti Bosance. Naoružali smo afganistanski pokret otpora, a
oni čak nisu ni bili priznani kao vlada, a kamoli da smo s njima
uspostavili diplomatske odnose", piše Kenney. "Čvrsto sam uvjeren u to da
bosanska vlada ima pravo na samoobranu. Ako ona padne, a srpske snage
završe svoja osvajanja, problem će se pogoršati. Nekoliko milijuna
bosanskih Muslimana s pravom će pobjesniti. Oni će se radikalizirati i
regija će ostati nestabilna. Podsjetio bih američke političare da je rat u
Hrvatskoj popustio tek kad je upostavljena približna vojna ravnoteža.
"Najviše me ljuti", nastavlja zatim George Kenney, "što administracija
zapravo ne želi znati činjenice užasa u Bosni, jer što se više zna, to je
jači pritisak javnosti da se nešto učini. Mjesecima sam nailazio na
nikakvo zanimanje State Departmentu za gladovanja, srpska bombardiranja,
etnička čišćenja i sve te stvari, koje čine genocid. Moramo stvoriti
temelje za suđenje ratnim zločincima. Oni moraju znati da će biti
kažnjeni. Administracija je podupirala beskrajne krugove beskorisnih
pregovora. Pokušavala je održati umjetnu ravnotežu, dijeleći krivnju svim
stranama, osobito tako što je gurala bosansku vladu za pregovarački stol s
onima, kojima treba suditi za ratne zločine. No, Srbi daju prazna obećanja
i nastavljaju genocidom stvarati veliku Srbiju. Što je sljedeće? Kosovo?
Makedonija?", pita George Kenney i zaključuje: "Racionalizirati popuštanje
je pogrešno. Vrijeme je za drukčiji pristup".
(Hina) dh
010108 MET sep 92
Kos: Crna Gora bi mogla završiti pregovore s EU tijekom mog mandata
Reli Dakar: Šebalj i Crnojević 19. u 11. etapi, 20. ukupno
Švicarska traži 700 volontera za Pjesmu Eurovizije
Kirurzi čakovečke bolnice protiv novog pročelnika
Ryanair oduzeo dio letova Španjolskoj "zbog visokih naknada", više letova u Hrvatsku
Bjelovar: Teško ozlijeđeni dječak uspješno operiran
U Britaniji već propao dio financijskih odluka za 2025.
Australian Open: Tien svladao Medvedeva
Najava događaja - kultura - za petak, 17. siječnja
Najava - gospodarstvo - za petak, 17. siječnja