SERVIS POSEBNIH NASLOVA RUSIJA JELJCIN

Nadnaslov:Koliko Zapad zaista može pomoći demokratskom razvoju Rusije Naslov: Tko može spasiti Rusiju? Podnaslov:Zapadni stručnjaci ne slažu se u procjenama može li znatna ekonomska pomoć Zapada, koja je i sama u pitanju, pripomoći Rusiji da ustraje u iznalaženju demokratskog puta razvoja Piše: Carol GIACOMO, Reuter WASHINGTON - Zapadne demokracije nastoje iznaći načina da se predsjednika Borisa Jeljcina i reforme kojih je simbol održi na površini. Istina ruske revolucije s kraja stoljeća ostaje vjerna onom što je bila gotovo od samog početka: samo Rusija može spasiti Rusiju u njezinom tromom kretanju, grčevitom probijanju kroz prelazni period u kojem se od diktatorske komunističke države pretvara u nešto drugo, možda i u demokraciju sa slobodnim tržišnim gospodarstvom. Zapad može samo neznatno utjecati. "Utjecaj Zapada je ograničen", napisao je ovih dana profesor na Harvardu Richard Pipes u New York Timesu. "Gospodarska pomoć, na koju se pozivaju zagovornici intervencije, nije relevantna, kao što ne bi bila niti 1917. godine, budući da smo sada kao i onda suočeni s političkim a ne gospodarskim problemom", navodi on. "Čak i veliki transferi kapitala i hrane neće spasiti demokraciju u nastajanju ukoliko ruski narod ne pokaže spremnost da se za nju bori", dodao je. Bez obzira na sve, brojni analitičari smatraju da se čak i marginalna pomoć, ovisno o tome koje je vrste te o načinu na koji će biti pružena, može i mora iskoristiti za ostvarenje utjecaja na daljnji razvoj bivšeg hladnoratovskog suparnika u smjeru koji će ojačati zapadne interese. Jasno je da su rizici golemi. Američke dužnosnike i eksperte brine sukob između Jeljcina i parlamenta koji je opasno poljuljao Jeljcinovu vlast te povećao rizik kaosa i dezintegracije Rusije uz nebrojene povratne posljedice, osobito za Europu i SAD. Postoji također mogućnost da nuklearno oružje, sada raspodijeljeno između četiri bivše sovjetske republike, završi na teritoriju još većeg broja država, da bukne građanski rat te da golem nekotrolirani val izbjeglica, uz one već postojeće iz zemalja bivše Jugoslavije, preplavi Europu. Međunaslov: Može li Zapad namaći potrebna sredstva? Predsjednik Clinton, relativno neiskusan u vanjskoj politici, prošlih je nekoliko tjedana jasno dao do znanja da problem Rusije smatra presudnim te da nema namjeru dopustiti da mu se predbaci kako sjedi skrštenih ruku dok budućnost te zemlje i moguće reforme minira tvrda linija. Često je izražavao retoričku podršku Jeljcinu, pozvavši ga na sastanak na vrhu te obećavajući veću bilateralnu pomoć. SAD kao i grupa sedam najrazvijenijih industrijskih zemlja u zadnji su čas pozvali Jeljcinova najbližeg suradnika da kao gost sudjeluje na sastanku koji će se održati krajem tjedna u Hong Kongu. Jedna od gorućih tema biti će i nova pomoć Rusiji koja bi iznosila više od 24 milijarde dolara, sume koju je prošlog ljeta obećala grupa od sedam najrazvijenijih zemalja. Stručnjaci su pak mišljenja da su potrebe ruskog gospodarstva toliko velike da bi sedam najrazvijenijih zemlja, kada bi i bile voljne, teško mogle pokriti sve troškove. Primjera i usporedbe radi valja reći da ujedinjenje zapadne i istočne Njemačke Bonn stoji 100 milijardi dolara godišnje. Zbog korupcije koja vlada u Rusiji i proračunskih problema sedam zemalja članica, malo je vjerojatno da će njihovi leaderi, osobito Clinton, dobiti domaću podršku za novu veliku pomoć Rusiji. Čak bi i umjerenija pomoć toj zemlji mogla izazvati probleme, iako se čini da su Clinton i njegovi kolege odlučni pokušati. Već je bilo velikih problema oko ranije obećane međunarodne pomoći, koju američka vlada procjenjuje na 90 milijardi dolara za period 1990 - 1992. godine; samo polovina od toga do danas je isplaćena. Rusi su strašno razočarani onim što smatraju neispunjenim obećanjima Zapada te se čini da Clintonova administracija sada nastoji pomoć usmjeriti na programe koji bi izravnije pomogli ljudima. Bilo je govora o američkim kreditnim garancijama pomoću kojih bi se osigurao smještaj za vojsku te o pomoći novim ruskim kapitalistima da stanu na vlastite noge. Neki izrazito inzistiraju na pomirenju između Rusije i Japana koji su u sukobu zbog sjevernih teritorija. Na taj bi se način japanske investicije, potencijalna gospodarska blagodat za Rusiju, mogle ostvariti. Još nije jasno kako će Jeljcin odgovoriti na izazov parlamenta koji mu je prošlog tjedna drastično srezao ovlasti. Bude li zahtijevao predsjedničku vlast, kao što se naslućuje, mogao bi dovesti u pitanje podršku Zapada osim ukoliko odmah ne raspiše nove izbore. (Hina)br 182137 MET mar 93