- broj sudionika: 5516 (781 žena i 4735 muškaraca)
- broj zemalja sudionica: 112
- broj sportova: 20
- broj disciplina: 172
- Igre je otvorio: predsjednik Gustavo Diaz Orda
- olimpijski plamen: atletičarka Norma Enriqueta Basilio de Sotelo
- olimpijska prisega sportaša: atletičar Pablo Lugo Garrido
- olimpijska prisega sudaca: nije bilo službene prisege
- gradovi protukandidati: Detroit, Lyon i Buenos Aires
Jugoslavija je na Olimpijske igre u Mexico poslala 69 sportaša koji su se natjecali u 11 sportova. Igre u Ciudad Mexicu ostat će zapamćene po najuspješnijoj hrvatskoj plivačici svih vremena Đurđici Bjedov (Split, 1947.). Ona je prva Hrvatica osvajačica zlatne olimpijske medalje. Đurđica je u finalu na 100 m prsno postavila olimpijski rekord s vremenom 1:15,8 min i osvojila zlatnu medalju. U povijest je ušla kao prva pobjednica u toj disciplini, što je na program Igara uvedena u Mexicu. Na dvostruko dužoj stazi, 200 m prsno, osvojila je srebrnu medalju rezultatom 2:46,4 min.
Nakon tri druga mjesta na olimpijskim turnirima 1952., 1956. i 1964., jugoslavenski vaterpolisti konačno su osvojili zlatnu medalju, pobijedivši u finalu Sovjetski savez poslije dva produžetka s 13:11. U reprezentaciji je od 12 igrača bilo sedam Hrvata. Zlatnu olimpijsku medalju osvojili su: Karlo Stipanić, Ivo Trumbić, Ozren Bonačić, Uroš Marović, Ronald Lopatny, Miroslav Poljak, Zoran Janković, Dean Dabović, Đorđe Perišić i Mirko Sandić. U pričuvi je bio vratar Zdravko Hebel, a izbornik je bio Aleksandar Saifert.
Nakon šestog mjesta na Igrama u Rimu i sedmog u Tokiju, jugoslavenska reprezentacija je u trećem olimpijskom nastupu osvojila srebrnu medalju. U polufinalu je savladan SSSR rezultatom 63:62, a u finalu nisu mogli protiv nepobjedivih košarkaša SAD-a, koji na igrama nisu doživjeli poraz od 1932. kada je košarka uvedena u program Olimpijskih igara. Srebrom su se okitili Hrvati: Krešimir Ćosić, Nikola Plećaš, Petar Skansi i Damir Šolman, a reprezentacija je igrala u sastavu: Ivo Daneu, Nikola Plećaš, Petar Skansi, Dragoslav Ražnjatović, Damir Šolman, Zoran Marojević, Dragutin Čermak, Vladimir Cvetković, Trajko Rajković, Aljoša Žorga, Radivoj Korać i Krešimir Ćosić.
Igre u Meksiku ušle su u povijest i zato što su održane na najvećoj nadmorskoj visini - 2240 metara. Obilježila su ih dva američka skakača Bob Beamon i Dick Fosbury.
Ono što je Bob Beamon učinio 18. listopada 1968. ostat će u pamćenju desetljećima, a kao svjetski rekord održat će se pune 23 godine. Kad je doskočio, gledalište je zanijemilo. Nitko nije mogao vjerovati svojim očima. Udaljenost je mjerena nekoliko puta i svim mogućim pomagalima, no rezultat je uvijek bio isti - 8,90 metara. Svjetski rekord srušen je za punih 35 centimetara, a trajao je sve do Svjetskog prvenstva 1991., kada ga je skokom od 8,95 srušio njegov sunarodnjak Mike Powell.
Dick Fosbury uveo je revoluciju u skoku u vis preskačući letvicu okrenut leđima. Osvojio je zlato, a njegov su stil prihvatili svi visaši i visašice.