Pozvali su državu kao vlasnika da pronađe gospodarsko rješenje za tvrtku Hrvatski olimpijski centar (HOC) na Bjelolasici.
Zamjenik karlovačkog župana Siniša Ljubojević, zamjenik gradonačelnika Ogulina Mićo Zatezalo i vijećnik Gradskog vijeća i bivši zaposlenik HOC-a Bjelolasice, u sklopu kojeg su u požaru bila uništena dva objekta, Nikola Kovačević tvrde kako bi obnova sadašnjih kapaciteta i ulaganja u skijalište, bazen i sportske sadržaje trebali biti strateški hrvatski interes radi upotpunjavanja turističke ponude.
U suprotnom će zbog neodržavanja na Bjelolasici propasti i žičara i pansioni s 450 postelja, umjesto da se, kako je rekao Ljubojević, Bjelolasica pretvori u pravi i unosan „hrvatski Kronplatz ili Jahorinu“.
Ministarstvo turizma predložilo je jučer da se nad HOC-om na Bjelolasici u siječnju otvori stečaj uz objašnjenje da će ga dobar stečajni upravitelj usposobiti tako da radi na tržišnim osnovama, no Bjelolasici nije dovoljno da ima dobroga stečajnog upravitelja, nego joj trebaju ulaganja, rekao je Ljubojević. Potrebna su ulaganja u skijalište, bazene, wellness i drugo, dodao je.
Zatezalo je pak rekao da se o gradnji bazena ne može razgovarati sve dok se ne uloži novac u novi vodovod, a sve su to investicije s velikim projektima. Ne treba sumnjati u to da ima i zainteresiranih investitora ako država s tim u vezi učini sve što treba, rekao je i utvrdio kako je opće mišljenje da se u srpska sela premalo ulaže, gotovo ništa.
Ni središnja ni lokalna vlast ne čine dovoljno da se zaustavi propadanje Jasenka, Drežnice, Gornjih i Donjih Dubrava, Ponikava i drugih sela u kojima pretežito živi srpsko stanovništvo, a taj kraj i te kako eksploatiraju Hrvatske šume i uništavaju ceste, rekao je Zatezalo.
Sve to uzrokuje odumiranje seoskih područja, tako da se, primjerice, u Drežnici po službenim popisima broj stanovnika od 1991. godine svakih deset godina smanjivao, i to s 891 na 729 te na 509, a u posljednje dvije godine taj je broj još drastičnije pao, rekao je Zatezalo. Pritom je posebno istaknuo da tu nije bilo ratnog djelovanja, tako da je propadanje cesta, vodovoda i ostale infrastrukture samo izravna posljedica nedovoljne brige središnjih i lokalnih vlasti u proteklih više od dvadeset godina.