Od osnutka Srednjoafričke Republike, nastale proglašenjem neovisnosti bivše francuske kolonije Oubangui-Chari 1960., njezina povijest obilježena je nemirima te uspjelim i neuspjelim pučevima. Nakon još jednog u beskrajnom nizu prevrata u ožujku i usljed neprestanog nasilja, UN je odlučio po drugi put poslati mirovne snage kako bi pokušale uspostaviti mir.
Središnja je Afrika u vrijeme trgovine robljem bila područje selidba i izbjegličkih kretanja brojnih etničkih skupina. Kad su kolonijalne sile sredinom 19. stoljeća stigle u to područje, ondje je vladao egipatski sultan Rabah, kojega su 1903. vojno porazili Francuzi.
Francuska je 1910. "vojno područje" Oubangui-Chari proglasili kolonijom unutar Francuske Ekvatorijalne Afrike, nakon čega su uslijedile brojne pobune protiv strane vlasti.
Katolički svećenik Barthelemy Boganda, osnivač Pokreta za socijalnu evoluciju Crne Afrike (MESAN), postao je 1958. prvi predsjednik vlade u okviru takozvane unutarnje autonomije toga područja, a dvije godine kasnije, 1960., proglašena je neovisnost Srednjoafričke Republike. David Dacko, bratić Bogande koji je u međuvremenu poginuo u padu zrakoplova, postao je prvi predsjednik države, a MESAN je postao vladajuća stranka.
Krajem 1965. i početkom 1966. dogodio se vojni udar pod vodstvom zapovjednika glavnog stožena Jeana Bedela Bokasse, koji je bio nećak Bogande i Dackoa. Bokassa je ukinuo ustav i prigrabio svu zakonodavnu i izvršnu vlast, nakon čega je uslijedila 14-godišnja strahovlada.
Bokassa je 1972. proglašen doživotnim predsjednikom, ali mu ni to nije bilo dovoljno, nego je 4. prosinca 1976. ukinuo republiku i uveo monarhiju, a sebe proglasio carem. Točno godinu dana nakon toga, tijekom svečanosti koja je stajala više milijuna dolara u preuređenoj sportskoj dvorani dao se okruniti za cara po uzoru na Napoleona I. Na ceremoniji su bili nazočni brojni inozemni gosti, a Bokassin purpurni ogrtač izrađen je u Austriji.
U nemirima što su izbili 1979. ubijeni su desetci studenata i učenika. Francuska, čiji su interesi za tu državu motivirani u prvom redu iskorištavanjem sirovina, otkazala je potporu Bokassinu režimu nakon što su ga kritičari optužili za umorstva djece i ljudožderstvo. U državnom udaru s frncuskom pomoću vlast je ponovno preuzeo David Dacko, nakon čega je država ponovno postala republika.
Ponovni puč dogodio se 20. rujna 1981., nakon što Dacku nije pošlo za rukom okončati gospodarsku, administrativnu i političku krizu zemlje, koja traje od stjecanja neovisnosti i koja se u međuvremenu još više zaoštrila. Vlast preuzima Vojni odbor za nacionalnu obnovu (CMRN), na čijem čelu se nalazio general Andre Kolingba. Slijedi postupna demokratizacija, ponovno uvođenje parlamentarizma i višestranačkog sustava, tijekom najduljeg razdoblja relativnog mira u trajanju od više od deset godina.
Oporbeni političar Ange-Felix Patasse, bivši Bokassin predsjednik vlade, izabran je 1993. za predsjednika države, nakon što je planirao nasilno uklanjanje Kolingbe. Uslijedilo je više pobuna i vojnih pučeva, zbog čega su afričke zemlje u Srednjoafričku Republiku poslale mirovnu misiju MISAB, koju je uskoro zamijenila mirovna misija UN-a MINURCA. Pripadnici misije napustili su međutim zemlju 2000.
Patasse je 1999. ponovno izabran za predsjednika, ali je 15. ožujka 2003. na njega izvršen puč s potporom iz Čada. Pobunjenici, na čijem je čelu bio general Francois Bozize, stigli su u glavni grad Bangui. Bozize je na izborima 1993. bio protukandidat Patasseu, a nakon poraza je pokušao izvesti udar i potom pobjegao u Čad.
Nakon pokušaja demokratizacije zemlje, Bozize je u drugom krugu izbora 8. svibnja 2005. izabran za predsjednika, a nakon gušenja pobuna od 2007. do 2009. potpisani su mirovni sporazumi s pobunjenicima.
23. siječnja 2011. održani su predsjednički i parlamentarni izbori nakon brojnih odgađanja, a Bozize je ponovno izabran za predsjednika. Oporba međutim nije priznala izborne rezultate.
U prosincu 2012., naoružane skupine okupljene u savezu pod nazivom "Seleka" dale su Bozizeu ultimatum u kojemu su zatražile da se pridržava ugovora postignutog s njima. Na molbu Bozizea, Čad je poslao svoje vojne snage u Srednjoafričku Republiku, a vlada je zatražila i od francuskih vojnika, koji su se nalazili u zemlji, da ju podrže u borbi protiv Seleke. Francuski predsjednik Francois Hollande odbio je taj poziv.
Pobunjenici su 24. i 25. ožujka 2013. zauzele predsjedničku palaču u Banguiu, a Bozize je pobjegao u Kamerun. Čelnik Seleke Michel Djotodia proglasio se prijelaznim predsjednikom i raspustio Seleku, koja se međutim raspala u manje skupine koje su nastavile svoju borbu.
Nakon što je Afrička unija u Srednjoafričku Republiku odaslala svoju vojnu misiju MISCA, u listopadu 2013. i Ujedinjeni narodi donose odluku onamo poslati mirovne snage. Francuska je odmah odlučila sudjelovati u misiji.
"Oko 1.200" vojnika bit će raspoređeno u Srednjoafričkoj Republici, a intervencija će početi "između glasovanja o rezoluciji u UN-u večeras i nadnevka koji će odrediti predsjednik Republike", rekao je u četvrtak francuski ministar vanjskih poslova Laurent Fabius za medije BFM TV/RMC, dodavši da će se to dogoditi "ovih dana".