"Bio je jedan od otaca poljske slobode i neovisnosti", rekao je šef poljske diplomacije Radoslaw Sikorski o Mazoweickom, koji je preminuo u ponedjeljak u dobi od 86 godina.
"Uvijek sam se divio njegovu miru, odlučnosti, odrješitosti", priznao je i bivši protivnik, general Wojcieck Jaruzelski (90), s kojim je Mazowiecki pregovarao "o prijelazu s jednostračja" prema demokraciji.
Godine 1981. Mazowiecki je stigao u Gdanjsk da bi u napetim pregovorima s komunističkim vlastima savjetovao brodogradilišne radnike u štrajku i pomogao naći rješenje kojim je rođen prvi neovisni sindikat u komunističkoj Europi, Solidarnost.
Mazowiecki je 1981., postao prvi urednik oporbenog lista Tygodnik Solidarnosc (tjednik Solidarnost), koji je zabranjen kada su komunisti uveli izvanredno stanje u prosincu 1981. Tada je bio i uhićen, a pušten je iz zatovra među posljednjim stotinama aktivista Solidarnosti u prosincu 1982.
Pobjeda Solidarnosti bila je presedan za zemlje komunističkog bloka koje su se pripremale za promjenu režima, a vrhunac je dosegnut padom Berlinskog zida 1989., za što poljskome katoličkom intelektualcu počast odaje njemačka kancelarka Angela Merkel.
Bio je "neumorno predan slobodi i samoodređenju i nezaboravan je njegov doprinos" ujedinjenju Njemačke i Europe, rekla je Merkel i sama odrasla u komunističkoj Istočnoj Njemačkoj.
UN-ov posebni izvjestitelj za ljudska prava na području bivše SFRJ
Od 1992., kao posebni izvjestitelj UN-ove Komisije za ljudska prava, Mazowiecki je jasno napisao da su "srpske vlasti 'u prvom redu' odgovorne za etničko čišćenje".
"Politika etničkog čišćenja u Bosni i Hercegovini postigla je svoj cilj", izjavio je 23. listopada 1992. u Ženevi kada je vidno šokiran izvijestio o srpskim logorima u Bosni i Hercegovini te istaknuo da se protivi etničkom čišćenju, ali da treba spašavati živote ljudi te je zato tražio uspostavu humanitarnog koridora.
Pod njegovim je vodstvom sastavljeno izvješće o masovnoj grobnici na Ovčari gdje su bačena tijela pogubljenih pacijenata vukovarske bolnice u studenome 1991. i on je pozivao na nove, hitne istrage i nove ekipe sudske medicine na terenu.
Ljudi su mu uvijek bili na prvom mjestu. Predložio je tadašnjem predsjedniku Lechu Walesi da Poljska prihvati dio zatočenika i izbjeglica s područja bivše Jugoslavije, a opetovano je apelirao na strane vlade da prihvate više izbjeglica iz bivše Jugoslavije.
U intervjuu listu Rzeczpospolita izrazio je žaljenje zbog "sporosti mehanizama " UN i njihove "nedjelotvornosti" i strah da će se sukobi proširiti na Kosovo, što se obistinilo.
Prozivao je medije s bivše Jugoslavije da siju mržnju i pozivao ih da umjesto toga budu odgovorni. Europu je optužio da nije shvatila svu težinu situacije u BiH i da je zakasnila.
Uvijek je nastojao govoriti u ime oni koji pate, ali kap koja je prelila čašu bio je pokolj u Srebrenici 11. srpnja 1995., o čemu je Mazowiecki sastavio svoje posljednje izvješće s prostora bivše Jugoslavije i beskompromisno se povukao.
U izvješću je detaljno opisao protjerivanje 40.000 muslimana iz Srebrenice i optužio bosanske Srbe za skupna pogubljenja, silovanja, zlostavljanja i granatiranja civila te zaključio da je nesposobnost UN-ovih mirovnih snaga (UNPROFOR) da zaštite od UN-a proglašenu sigurnosnu zonu ozbiljno narušila vjerodostojnost svjetske organizacije i - podnio ostavku.
Životopis
Rođen 1927. u uglednoj poljskoj obitelji u Plocku, taj povučeni intelektualac studirao je pravo na Varšavskom sveučilištu i bio katolički novinar i aktivist.
Pomogao je 1957. osnovati Katolički klub inteligencije te postao zastupnik male Katoličke stranke "Znak" tijekom komunističkog režima, sve dok nije izbačen kada je tražio objašnjenje za smrt desetaka brodogradilišnih radnika 1970., koji su prosvjedovali protiv rasta cijena.
Čvrsto uvjeren da se tranzicija iz komunističkog sustava može provesti pregovorima, bio je jedan od arhitekata u razgovorima "Okruglog stola" u veljači 1989. između komunističkog vodstva i oporbe. Ti su razgovori utrli put prvim djelomično slobodnim izborima 4. lipnja 1989.
Predsjednikom vlade imenovan je nakon izbora 4. lipnja 1989. na kojima je pobijedila oporba okupljena oko Solidarnosti, čime je službeno okončan komunistički režim. Zbog "šok terapije" političkih i gospodarskih reformi prema slobodnom tržištu, izgubio je izbore 1990.
Pragmatizam je Mazowiecki pokazao, ali i stekao neprijatelje kada je zagovarao da nižerangirani dužnosnici iz doba komunizma sudjeluju u izgradnji nove demokratske Poljske. Desničari su smatrali da se na taj način komunisti amnestiraju od odgovornosti za zla počinjena prije 1989.
U 2005. je Mazowiecki osnovao poljsku Demokratsku stranku i suautor je poljskog ustava iz 1997. Od 2010. bio je savjetnik predsjednika Bronislawa Komorowskog.
Hrvatsku je posjetio u svibnju 2012., u povodu proslave 20. godišnjice primanja Hrvatske u UN.
Primio je francusku Legiju časti i njemački Veliki savezni križ za zasluge.