Okvir sporazuma uopće ne rješava veća pitanja - zaustavljanje građanskog rata koji u Siriji traje već više od dvije godine i koji je odnio preko 110.000 života, te odlazak sirijskog predsjednika Bašara al Asada s vlasti.
Za američkog predsjednika Baracka Obamu sporazum postignut u Ženevi znači potporu njegovoj sklonosti da se rješenje nađe diplomatskim a ne vojnim putem. Za neko vrijeme bi diplomatski dogovor mogao odvući pozornost javnosti u SAD koja je postala sve kritičnija prema promjenama smjera američke administracije oko prijetnji udarima zbog napada kemijskim oružjem u Siriji, kaže AP.
Obamin ruski kolega Vladimir Putin uložio je velike napore da pokaže kako Rusija opet mora igrati bitnu ulogu na Bliskom istoku, nešto od čega je morala odustati nakon sloma SSSR-a. Putin je ovim potezom uspio učvrstiti Asada na vlasti i ojačati svoju ulogu geopolitičke protuteže američkoj moći.
Dogovor koji su u Ženevi postigli američki državni tajnik John Kerry i ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov spominje neodređene "sankcije UN-a" protiv Sirije ako se Asad ne bude pridržavao odredbi sporazuma ali ne odobrava vojnu akciju. To će Obamu, ako se ipak odluči na udare iz zraka protiv sirijskog režima, staviti u poziciju nekoga tko ingnorira direktive UN-a.
"Bio je to briljantan taktički potez" za Rusiju, kaže profesor međunarodnih odnosa pri sveučilištu u Denveru Johnatan Adelman. "To ih čini spasiteljima Sirije, spasiteljima njihovog najbližeg saveznika a naglašava da su Amerikanci potpuno nepouzdani", dodao je.
Nicholas Burns, bivši veleposlanik SAD pri NATO-u i u Grčkoj i nekadašnji podtajnik za politička pitanja, kaže da su ruski potezi dio dugoročne strategije.
"Jedan od Putinovih ciljeva zadnjih deset godina je ograničavanje moći i pokretljivosti Sjedinjenih Država", naglašava Burns. "Oni ne žele živjeti u svijetu kojim dominira SAD. Ako postoji mogućnost da se ograniči moć, "podrežu krila", uznemirava Sjedinjene Države oni će to učiniti.
Sirijska oporba osjeća se sada ostavljenom na cjedilu. U roku od jednog tjedna od očekivanja napada iz zraka koji bi oslabili snage sirijskog režima i od obećanih isporuka oružja došli su u situaciju u kojoj je Rusija, najbliži Asadov saveznik, uključena u dug i složen proces eliminacije kemijskog oružja a vlast u Damasku netaknuta.
Ali i Obama i Putin mogu, iako zbog različitih razloga, biti zadovoljni što su izbjegnuti američki napadi na Siriju, kaže AP. Za Putina su razgovori poboljšali globalnu ulogu Moskve na međunarodnoj sceni i mogli bi, bilo odgađanjem ili konačnim uspjehom, sačuvati njihovog ključnog saveznika na Bliskom istoku.
Obamu bi sporazum mogao izvući iz duboke "političke rupe" koju si je iskopao proglašavajući spremnost za napad a onda odstupajući da bi od zatražio odobrenje od Kongresa koji nije voljan ratovati.
Međutim propadne li sporazum o eliminaciji kemijskog oružja Sirije američki će predsjednik opet morati odlučiti hoće li odstupiti ili djelovati, bez potpore Kongresa, američke javnosti i rezolucije UN-a. Bilo koja od tih opcija znatno bi ga oslabila do kraja mandata.
Burns misli da je Obama pravilno postupio. "Mislim da je predsjednik Obama apsolutno pravilno postupio prihvaćajući diplomatski put s Putinom i inicijalno se složio da ćemo prihvatiti prijedlog o diplomatskom rješenju. Morao je to učiniti. Ako postoji prilika da se sukob riješi diplomatski tada je moramo prihvatiti, ali mislim da bi ovaj prijedlog mogao imati mnogo unutarnjih teškoća i kontradikcija", ocijenio je Burns.