Četrdeset godina nakon državnog udara kojim je svrgnuta socijalistička vlada Salvadora Allendea, Čile preispituje ostavštinu diktature generala Augusta Pinocheta, a krizi identiteta pridonose pitanja novih generacija i još otvorene rane društva koje je daleko od pomirenja.
Čileansko pravosuđe još treba istražiti 1.300 zločina počinjenih u 17 godina diktature započele državnim udarom 11. rujna 1973.
Hitovi španjolskog pjevača, glazba iz filma Stanleya Kubricka "Paklena naranča" ili primjerice pjesma "My Sweet Lord" Georgea Harrisona bile su preglasno puštane tijekom mučenja kako bi psihički slomile zatvorenike, navodi Katia Chornick, znanstvenica sveučilišta u Manchesteru.
Ona je prikupila svjedočenja bivših zatvorenika i jednog člana čilenskih tajnih službi tijekom Pinochetova režima. Procjenjuje se da je u tim godinama ubijeno više od 3.200 ljudi, 38.000 bilo je mučeno, a stotine je nestalih.
Danima su zatvorenici bili prisiljeni slušati preglasnu glazbu, a agenti su taj centar za mučenje nazivali diskotekom. Puštanje preglasne glazbe metoda je koju danas redovito pripisuju američkoj vojsci.
Međutim, glazba je također omogućila zatvorenicima da izdrže i pronađu snagu za podnošenje tortura, rekla je dr. Chornik.