Nije, međutim, krenulo dobro, ili barem ne onako kako se King nadao. Bilo je to naporno popodne; iako iscrpljeno nesnosnom vrućinom, nepregledno mnoštvo ispred Lincoln Memoriala bilo je spremno za retorički adrenalin, za iskonsku poeziju.
Kingova je zadaća bila da govor iz običnog pretvori u historijski, iz svjetovnog u posvećeni. Pred sobom je imao najveću publiku u životu. Televizijske kamere prenosile su njegove riječi u američke domove, predsjednik Kennedy ga je slušao iz Bijele kuće, a King se mučio s tekstom koji je imao nekoliko verzija i na čijem je oblikovanju radilo previše ruku u danima prije skupa, osobito noć prije u hotelu u Washingtonu. Masa nije odgovarala na poruke i činilo se da je King na rubu toga da propusti povijesnu šansu. Tada je čuo sugestiju jedne od svojih suradnica, gospel pjevačice Mahalie Jackson. Ona mu je dobacila: "Ispričaj im o snu, Martine".
Baptistički se propovjednik tada odmaknuo od relativno nenadahnutog, unaprijed sastavljenog govora i krenuo u improvizaciju, izgovorivši riječi koje su postale važne za američku naciju kao i one Abrahama Lincolna, ispred čijeg je spomenika King stajao, i onih Thomasa Jeffersona, čiji mu je grob bio u daljini s desne strane.
"Sanjam... da će moje četvero djece jednoga dana živjeti u naciji koja ih neće vrednovati po boji njihove kože, nego po karakteru"..
O svom će snu King govoriti šest minuta, a riječi "I have a dream" ponovio je osam puta. Milijuni Amerikanaca bili su fascinirani.
Govor koji se iz slabog starta pretvorio u remekdjelo retorike bit će 1999. u jednoj anketi biti izglasano za najbolji govor u američkoj povijesti. Martin Luther King izgovorio ga je 28. kolovoza 1963., sa stuba ispred Lincolnova spomenika, ispred 250 tisuća ljudi, sudionika Marša za Washington, prekretnice u borbi američkog pokreta za građanska prava.
"Sanjam..." nije bilo jedino što je King kazao u govoru koji je ukupno trajao 17 minuta. Pozvao je na završetak rasizma u Americi, tražio je nenasilnu promjenu, pozvao na jednakost i jednaka prava za sve. Pozivao se u njemu na američki ustav, Deklaraciju o neovisnosti, Proglas o emancipaciji kojim je sto godina ranije ukinuto ropostvo, na slavni govor Abrahama Lincolna kod Gettysburga, i na Bibliju. Bilo je to prvi put da je američka javnost zahvaljujući prijenosu na sve tri nacionalne televizije mogla čuti koliko su opravdani i pravedni zahtjevi afroameričke zajednice.
Organizatori Marša na Washington za radna mjesta i slobodu toliko su bili zaokupljeni logističkim pripremama za taj događaj, jedan od najvećih skupova za ljudska prava u američkoj povijesti, i ponajviše brigom da sve prođe mirno, da im je pisanje govora bilo posve u drugom planu. Kako je rekao jedan od njegovih savjetnika, King je imao nekoliko skica, ali 12 sati prije govora još uvijek nije znao što će točno reći.
Frazu "sanjam..." King je koristio i ranije, pa i na jednom skupu u Detroitu dva mjeseca prije. Jedan drugi savjetnik nagovarao ga je da je ovaj put ne upotrijebi, jer je "klišej" nevrijedan važnog događaja koji će se prenositi na nacionalnoj televiziji.
King je postupio po svom i pogodio. Govor je u danima nakon marša pratili hvalospjevi. New York Times je napisao da će proći mnogo vremena prije nego što Washington zaboravi melodičan i melankoličan glas svećenika Martina Luthera Kinga koji pred nepreglednim mnoštvom ispovijeda svoje snove. Washington Post je tvrdio da se radi o govoru koji se uzdigao iznad vještine govorništva, a Los Angeles Times pisao o nenadmašnoj elokvenciji vrhunskog oratora koji je posramio zagovornike segregacije. "Prokleto je dobar", kazao je John F. Kennedy koji je događaj pratio na televiziji u Bijeloj kući.
Osim što je bio impresioniran onim što je King izgovorio, govor je bio uspjeh za Kennedyjevu administraciju, koja je zagovarala i borila se za jednakost u građanskim pravima i strahovala da će im eventualni neuspjeh Marša na Washington oduzeti zamah. Kennedy je posebno bio zabrinut zbog mogućih nereda, kakvi su do tada pratili slična okupljanja. Uz brojne policijske snage, Pentagon je imao i 19 tisuća vojnika raspoređenih u predgrađima, a sve bolnice otkazale su planirane operacije. Skup je, međutim, ispao pravi trijumf u organizaciji mirnih prosvjeda. Od 250 tisuća ljudi u Washingtonu toga dana, nitko nije uhićen ni za najmanji prekršaj, a policiji su najveću brigu predstavljali 'lunch' paketi koji su se pokvarili na vrućini. Godinu dana kasnije Kennedy je uspio osigurati većinu za Zakon o građanskim pravima, a 1965. i za Zakon o pravu glasovanja.
Godinu poslije slavnog govora Martin Luther King dobio je Nobelovu nagradu za mir. U dobi od 35 godina bio je najmlađi dobitnik Nobela za mir u povijesti. Novčane nagrade odrekao se u korist pokreta za građanska prava. Četiri godine kasnije u Memphisu ga je ubio rasist James Earl Ray. Iako je ogroman napredak postignut, njegov se san još nije pretvorio u stvarnost. Po anketi instituta Pew, 49 posto Amerikanaca smatra da treba učiniti još više kako ljudi u Americi "ne bi bili vrednovani prema boji kože, nego prema karakteru".