Mursi je iz gotovo anonimnosti prije godinu dana za predsjednika izabran na slobodnim izborima. Preuzevši ulogu za koju se njegovo Muslimansko bratstvo pribojavalo da bi mogla biti zamka koju je postavila neprijateljska birokracija naslijeđena od starog režima, Mursijevu su popularnost počeli podrivati oštar gospodarski pad zemlje i jedan nespretan politički potez za drugim.
Samer Shehata, stručnjak za islamističku politiku sa sveučilišta u Oklahomi, sažeo je dvojbu na koju je Mursijeva sudbina ukazala u Egiptu gdje liberali slave vojno svrgavanje demokratski izabranog čelnika. Egipatskom "politikom dominiraju demokrati koji nisu liberali i liberali koji nisu demokrati", napisao je Shehata za New York Times.
Mursi i njegovi saveznici iz čelništva Muslimanskog bratstva, za koje egipatski liberali govore da su njime upravljali kao marionetom, činili su mnogo grešaka, smatra Shehata. "Uzrokovao je podjele, bio je nekompetentan, čvrste ruke i gluh na široke dijelove egipatskog društva koji ne dijele njegovu islamističku viziju".
Neispunjena obećanja, posebice u gospodarstvu, u kojem se narodu stalno smanjuje stvarni prihod a povećavaju redovi za gorivo, proširili su bazu prosvjednog pokreta koji ima korijene u liberalnoj oporbi koja je stalno gubila od islamista.
"Mursi nije dobro upravljao gospodarstvom i stvorio je mnoge neprijatelje, u pravosuđu, u vojsci, policiji i medijima", ocijenio je Khalil al-Anani s washingtonskog Instituta za Bliski istok koji se trenutno nalazi u Kairu. "Borio se na mnogo frontova istovremeno a to je uvijek vrlo loša politička taktika. Ujedinio je oporbu protiv sebe", rekao je. Na kraju su mu za saveznike ostali samo islamisti s krajnje vjerske desnice.
Mursi (61) inženjer je s doktoratom sveučilišta Južne Kalifornije. Odrastao je u siromašnom selu na dva sata sjeverno od Kaira.
Gurnut je u predsjediničku utrku kada je prvi kandidat Muslimanskog bratstva diskvalificiran i u početku je omalovažavan kao "rezervna guma" ali je s vremenom postajao samouvjereniji.
Novi predsjednik iznenadio je Egipćane u kolovozu kada je otpustio Mubarakovog ministra obrane čime je zadobio određeno poštovanja nekih kritičara, pa i među liberalima.
Posjeti Kini i Iranu odredili su novi ton egipatske vanjske politike. Posredujući u okončanju kratkog rata između Izraela i palestinskog Hamasa dobio je pohvale Washingtona i uvjerio Zapad da islamistička vlast neće okončati regionalni poredak uspostavljen mirovnim sporazumom Egipta i Izraela iz 1979. godine.
No čim je Mursi pomogao riješiti jedan međunarodni sukob pokrenuo je novi u svojoj kući. Ukazom je dopustio islamistima da dovrše ustav bez opasnosti od pravnih osporavanja. Mursi je potom kontroverzan tekst ustava dao na referendum zanemarujući nasilne prosvjede. Pobijedio je ali uz visoku cijenu.
Kako se njegov krug prijatelja sužavao na skupine poput bivših oružanih džihadista iz skupine al-Gamaa al-Islamiya Mursiju je postajalo sve teže uvjeriti kritičare da mu mogu vjerovati.
Zabrinut da će suradnjom sa šijitskim Iranom otuđiti tvrdolinijaše prošlog se mjeseca pridružio skupu sunitskih radikala u pozivu na sveti rat u Siriji što je konačno potkopalo lojalnost generala Abdela Fataha al-Sisija kojega je postavio na čelo vojske.
Avanturizam u inozemstvu i loše upravljanje gospodarstvom na kraju potaknulo je protivljenje Mursiju u vojsci i široj javnosti, rekao je imam Imad El-Anis sa sveučilišta Nottingham Trent. No, što je najvažnije, Mursi je "demokraciju shvaćao samo kao izbore". Naprosto je zanemarivao desetke milijuna onih koji nisu glasovali za njega.