Zahvaljujući spajanju Međunarodnog praznika rada, blagdana pravoslavnog Uskrsa i Dana pobjede nad fašizmom 9. svibnja, od kraja travnja do sredine svibnja mnogi zaposlenici će imati tek pet radnih dana, dok će se u komadu odmarati čak šest radnih dana - od 1. do 7. svibnja.
U medijima se čak pojavila procjena da će svaki neradni dan državu stajati više od 12 milijuna eura, što bi, kad se zbroje, bila ukupna suma od oko 72 milijuna eura, što sebi ne mogu priuštiti ni mnogo bogatije zemlje.
No, većina privatnih poduzetnika i trgovina, izuzev 1. svibnja i za Uskrs, radit će uobičajeno ili djelomice skraćeno radno vrijeme. Praznovanje, kako procjenjuju u Uniji poslodavaca Srbije, dnevno će stajati gospodarstvo između 11 i 17 milijuna eura, jer poduzeća "ne mogu završiti nijedan posao koji ima veze s državom".
Dok mediji konstatiraju da ovakva praksa nije uobičajena u zapadnom svijetu, dužnosnici u Ministarstva rada inzistiraju da je riječ o "striktnoj primjeni Zakona o državnim i vjerskim praznicima".
Objašnjenje je i matematički posve jednostavno: 1. svibnja "pada" u srijedu, a 3. svibnja je Veliki petak, koji je kao vjerski praznik također i neradni dan, nakon kojeg slijedi subota kao dio vikenda, potom je u nedjelju pravoslavni Uskrs, dok je ponedjeljak 6. svibnja neradni kao drugi dan Uskrsa.
"Da smo drugačije postupili, prekršili bismo Zakon o državnim i vjerskim praznicima", kazao je za beogradski "Blic" državni tajnik u Ministarstvu rada Zoran Martinović.
"Zbog svega ovoga država je kao poslodavac mnogo poželjnija od rada u privatnom poduzeću, pa i ne čudi podatak da svaki treći zaposlenik prima plaću iz proračuna", piše "Blic" ukazujući na to da je plaća u državnom sektoru u prosjeku za pedesetak eura veća nego u proizvodnji zbog čega je, zaključuje list, "jasno zašto mladi u Srbiji najviše vole raditi u glomaznom državnom aparatu".