U najnovijem aktualnom osvrtu IJF-a o prijedlogu strategije, koju je izradio i u javnu raspravu uputio Državni ured za upravljanje državnom imovinom (DUUDI), Bajo navodi kako je nepostojanje evidencija imovine (naročito nefinancijske) "rezultat nejasno profilirane uloge države u gospodarstvu zbog čega ne postoji ni jasna vizija i misija upravljanja i gospodarskog korištenja imovine".
Kvalitetno evidentiranje, raspolaganje i razborito upravljanje državnom imovinom neophodno je zbog razvoja tržišta nekretnina, ispunjavanja zahtjeva EU-a (u kojem je utvrđivanje i zaštita prava vlasništva i jasno utvrđivanje imovinsko-pravnih odnosa temelj odgovornog upravljanja državom) i rasta javnog i potencijalnog duga države, ističe Bajo.
Navodi kako je naročito problematičan popis nefinancijske imovine, kako postoji nekoliko registara koji obuhvaćaju određene oblike državne imovine, npr. središnji registar državne imovine (u izradi), registri koncesija, poljoprivrednog zemljišta, kulturne baštine i sl.
Za financijsku imovinu pak HNB i Eurostat raspolažu cjelovitim i javno dostupnim informacijama o financijskoj imovini svih sektora gospodarstva Hrvatske pa tako i opće države (objedinjuje financijsku imovinu države, fondova socijalnog osiguranja i lokalnih jedinica), a podaci su dostupni za razdoblje 2001.-2011.
Podsjeća da je samo u 2011. ukupna vrijednost financijske imovine opće države iznosila 33,6 milijardi eura, što čini 76 posto BDP-a, a čime se Hrvatska, u usporedbi s 30 europskih zemalja (EU 27, Norveška i Island), nalazi na visokom četvrtom mjestu (iza Norveške, Finske i Islanda).
Smatra kako je neophodna procjena financijskog učinka prihoda i primitaka od imovine, posebice procjena i analiza dobiti javnih društava, HNB-a i prihoda od brojnih koncesija.
"Pohvalna je namjera DUUDI-ja da prati rezultate poslovanja trgovačkih društava u državnom i u vlasništvu lokalnih jedinica vlasti. Hrvatska mora nastaviti privatizacije, posebice društava u kojima ima manjinske udjele. Od ukupno 555 društava u njih 420 nalaze se dionice/poslovni udjeli države koji su u cijelosti ili djelomično raspoloživi za prodaju", ističe Bajo.
Zamjećuje i kako je sporna i vrijednost (procijenjena ili računovodstvena) darivane državne imovine lokalnim jedinicama, kako je primjerice više od 40 milijuna četvornih metara zemljišta u vlasništvu države dodijeljeno za izgradnju poslovnih zona, a samo manji dio je u funkciji.
Podaci o vrijednosti imovine temelj su razboritog upravljanja ne samo imovinom nego i obvezama države, navodi Bajo i dodaje kako sustav državne riznice i glavna knjiga riznice već dugo vremena funkcioniraju bez cjelovitih informacija o nefinancijskoj imovini koje bi osigurale izradu konsolidirane bilance (imovine i obveza) države.
Ministarstvo financija je zainteresirano za izradu jedinstvenog registra nekretnina i procjenu vrijednosti (kako bi postale sastavni dio državne riznice) i već je izradilo Upute o priznavanju, mjerenju i evidentiranju državne imovine.
"Usporedbom ukupne imovine i obveza dobiva se kvalitetnija slika stanja državnih financija, što potvrđuje uvid u stanje financijske imovine i obveza. U 2011. financijska imovina opće države je 33,6 milijardi eura (76 posto BDP-a), a financijske su obveze 37,8 milijardi eura (85,2 posto BDP-a). To ukazuje na negativnu neto financijsku vrijednost u iznosu od 4,2 milijarde eura (-9,2 posto BDP-a). Čak i s negativnom vrijednosti Hrvatska se i dalje nalazi u grupi osam zemalja EU-a s najmanjom neto financijskom vrijednosti, a u sredini po visini obveza opće države u postotku BDP-a. Procjenom ukupne vrijednosti imovine te izradom bilance (imovine i obveza) porastao bi kredibilitet i ugled države pred domaćim i inozemnim investitorima i vjerovnicima, što bi se značajno odrazilo na promjenu investicijske klime i na povoljnije uvjete zaduživanja države na financijskom tržištu", smatra Bajo.
Poručuje i da strategiju upravljanja imovinom treba pratiti strategija upravljanja javnim dugom "kako bi se državne financije pomjerile od klasičnog upravljanja prihodima i rashodima na upravljanje imovinom i obvezama te potencijalnim rizicima koji proizlaze iz tih transakcija".
Strategiju upravljanja javnim dugom treba izraditi za razdoblje 2013.-2015. s projekcijama dospijeća obveza do 2022. (do kada dospijevaju obveznice) i potencijalnih obveza (državnih jamstava) do 2038. godine.
"Upravljanje državnom imovinom dobar je korak u smjeru konsolidacije državnih financija i povećanja vjerodostojnosti države na financijskom tržištu. Posebice je to značajno u uvjetima financijskih kriza, jer pokazuje odgovornost države ne samo prema sadašnjim nego i budućim financijskim ishodima i rezultatima poslovanja", zaključuje Bajo.