Zajedničko istraživanje ECB-a i središnjih banaka zemalja eurozone o financijama i potrošnji kućanstva pokazalo je tako da prosječna neto imovina kućanstava u Španjolskoj iznosi 291.400 eura, u Italiji 275.200 eura, dok je u Njemačkoj, zemlji s trostrukom A kreditnim rejtingom iznosila 195.200 eura, u Nizozemskoj 170.200 eura a u Finskoj 161.500 eura.
Istraživanje je objavljeno jučer a odgovarajući podaci prikupljani su uglavnom 2010. Obuhvatilo je sve članice eurozone izuzev Irske i Estonije.
Najmanja srednja neto vrijednost imovine kućanstava zabilježena je u Njemačkoj i iznosila je 51.400 eura. Usporedbe radi, u Italiji iznosila je 173.500 eura a u Španjolskoj 182.700 eura.
Razlog tomu je relativno niski stupanj vlasništva stambenih nekretnina u Njemačkoj.
"Strukturu neto bogatstva ponajprije čini realna imovina", zaključuju autori istraživanja.
Ostale kategorije u toj strukturi uključuju dohodak, sastav kućanstava, njihovu zaduženost za potrebe kupnje stambenih nekretnina i cijene nekretnina.
Njemačka i Austrija jedine su zemlje gdje manje od polovine kućanstava ima nekretninu u svome vlasništvu.
U prosjeku su najbogatija kućanstva u Luksemburgu, a slijedi Cipar, koji se prošli mjesec našao na rubu bankrota.
Istraživanje je pokazalo i da je velika većina, odnosno 85 posto ukupne imovine u eurozoni otpada na nekretnine.
Nešto više od polovine ukupnog neto bogatstva u eurozoni drži 10 posto najbogatijih kućanstava, na koja otpada i 31 posto ukupnog dohotka kućanstava.
Odnos duga i dohotka za sva kućanstva s dugom premašuje 100 posto u četiri članice eurozone, Španjolskoj, Cipru, Portugalu i Nizozemskoj gdje je dug gotovo dvostruko veći od godišnjeg dohotka, pokazala je ta studija.
Promatrano po zemljama članicama, novo bogatstvo kućanstava kreće se u rasponu od 51.400 eura u Njemačkoj do 397.800 eura u Luksemburgu, prema srednjim vrijednostima. Prosječno bogatstvo pak varira u rasponu od 79.700 eura u Slovačkoj do 710.100 eura u Luksemburgu.
Podaci pokazuju da baš i nije točna percepcija o bogatim sjevernoeuropskim zemljama koje priskaču u pomoć siromašnim partnerima na jugu Europe, kao ni da snažne državne financije nisu pokazatelj bogatstva pojedinaca.