Trent Mays (17) i Malik Richmond (16) silovali su 16-godišnju djevojku u alkoholiziranom stanju, snimali je i fotografije obnažene žrtve poslali ostalim učenicima na njihove mobitele, da bi je na kraju torture bacili u dvorište i po njoj mokrili.
No, kako piše bivša članica Kongresa Jo Kilroy za Huffington Post, Candy Crowley i Poppy Harlow u svom izvještavanju nisu "mogle zamisliti kako je nevjerojatno emocionalno i nevjerojatno teško bilo" slušati presude "jer su ti mladići s tako obećavajućom budućnošću kao zvijezde američkog nogometa doslovce gledali kako im se životi raspadaju".
Crowley je izrazila zabrinutost za, "na kraju krajeva, rasplakane 16-godišnjake", dok je Paul Callan, komentator za vijesti iz pravosuđa, izrazio zabrinutost ne toliko činjenicom da će kao silovatelji odslužiti samo jednu i dvije godine maloljetničkog zatvora već činjenicom da će zauvijek biti "registrirani kao seksualni prijestupnici".
Istovremeno, CNN nije niti jednu rečenicu posvetio mladoj žrtvi i posljedicama fizičke, emocionalne, mentalne i društvene patnje koju trpi ta tinejdžerica, a o njezinu životu, koji je također mogao imati "obećavajuću budućnost", da se i ne govori.
Bijes i zgražanje javnosti nisu se ograničili samo na Ohio, a sramotan CNN-ov izvještaj je, kako javljaju američki mediji, uznemirio Ameriku od sjevera do juga, od istočne do zapadne obale.
CNN-u su upućeni pozivi za "isprikom zbog gnjusnog izvještavanja". Change.org je u dva dana već skoro skupio 500.000 potpisa tražeći ispriku te medijske kuće, a pokrenuta je u facebook stranica "Boycott CNN" zbog, kako se ističe, "promicanja mita o silovanju kao pogrešci za koju je kriva sama žrtva".
Jedan od naslova na internetskim portalima ističe da je "CNN odao dirljivu počast silovateljima 16-godišnje djevojčice".
New York Times izvješćuje da je tijekom izricanja presude sudac Thomas Lipps napomenuo da je "silovanje jedan od najtežih zločina" te da su, "da im se sudilo kao odraslima mogli dobiti puno teže kazne", od 5 do 15 godina strogog zatvora. Taj list također navodi cijeli slijed događaja na temelju SMS poruka i slika do kojih je došla policija, iz čega je vidljivo da je Mays pokušao ostale sudionike mladenačke zabave nagovoriti na "prikrivanje" zločina, a obratio se i treneru Renou Saccocciji da "se pobrine za cijelu stvar", a ovaj "se šalio i rekao mu da ništa ne brine".
Prema pisanju New York Timesa, državni tužitelj države Ohio Mike DeWine je nakon izricanja presude najavio sazivanje Velike porote kako bi se dovršila istraga. Naime, tužiteljstvo razmišlja o podizanju optužnica protiv drugih sudionika zbog prekršajnih radnji poput ometanja istrage, neprijavljivanja kaznenog dijela i neprijavljivanja zlostavljanja djeteta. Državni dužnosnici su ispitali skoro 60 ljudi, učenika, trenera, školskih profesora i roditelja, no njih 16, svi maloljetnici, odbili su razgovarati s istražiteljima.
U jednom drugom članku u New York Timesu, kolumnist Nicholas D. Kristof se osvrće na strašan slučaj grupnog silovanja 23-godišnje studentice u Indiji, nakon čega je preminula, i posjeća kako su Amerikanci s prezirom i podsmjehom pratili taj slučaj kao odraz "barbarstva", pitajući se "koja je razlika između New Delhija i Steubenvillea".
Indijski je parlament nakon tog slučaja drakonski pooštrio zakon pa se silovatelji, ponavljači seksualnih kaznenih dijela i počinitelji tzv. ubojstava kiselinom kažnjavaju na "ne manje od 20 godina zatvora, do doživotne kazne", a moguća je i smrtna presuda.
Kristof u svojoj kolumni također ističe da u američkom Kongresu vlada zabrinutost jer nikako da se obnovi Zakon o nasilju nad ženama koji je donešen 1994., a nedavno je istekao.
"Rodno nasilje je jedno od najčešćih kršenja ljudskih prava. Žene diljem svijeta u dobi od 15 do 44 godine prije će umrijeti od muškog nasilja nego od raka, malarije, rata i prometnih nesreća zajedno", poziva se Kristof na podatke Svjetske zdravstvene organizacije (WHO).
Odjeci CNN-ova izvještavanja o mladim silovateljima iz Steubenvillea prešli su i Atlantik. Novinarka britanskog Guardiana Megan Carpentier konstatira da mediji u Americi "ne lamentiraju" nad uništenom budućnošću mladića osuđenih za druga kaznena djela i "ne prepisuju dublja značenja njihovim suzama" kada su suočeni sa zatvorskom kaznom, ali, kako ističe "silovanje nije bilo kakav zločin u Americi, ili drugdje". Navodi da u SAD-u od 100 slučajeva silovanja tek ih pet završi kaznama.
"To je jedini zločin u kojem odvjetnici i neki mediji vanjski izgled, tj. atraktivnost počinitelja ili žrtve smatraju relavantnom informacijom, jedini zločin kod kojeg bi trebali shvatiti zašto su počinitelji izabrali svoju žrtvu - njihovo navodno pijanstvo, odjeću, ugled - i tada okriviti žrtvu jer je od sebe napravila poželjnu metu".
"I to je vjerojatno jedini zločin koji su ta dvojica mladića mogli počiniti i dobiti međunarodnu medijsku pažnju zbog odvažnosti na sportskom terenu i navodne štete koju je žrtva, a ne silovatelji, nanijela njihovom nogometnom timu", zaključuje Carpentier.
Prema njezinim riječima, "nakon što svi izraze razumijevanje za dva osuđena silovatelja čije su vlastite loše odluke, ne odluke žrtve, tri obećavajuća života odvela na različiti put od onog kojim su započeli tu strašnu nvečer, možda će tek onda uputiti koju misao toj mladoj djevojci....i možda tek tada će moći pokazati razumijevanje i sućut za sljedeću silovanu djevojku, i sljedeću nakon nje i za sve žrtve seksualnog nasilja koje se u Americi dešava prosječno svake dvije minute".