Marošević, čovjek kojega su svi znali i mislili da o njemu sve znaju iako se, rečeno je na komemoraciji, to pokazalo netočnim, rodio se 1945. u Kukujevcima u zapadnom Srijemu, gdje je na obiteljskom imanju proveo idilično djetinjstvo. Kako je bio iznimno inteligentan i širokih interesa već u četvrtom razredu osnovne škole odlazi rodbini u Zagreb gdje nastavlja školovanje.
S roditeljima kasnije useljava u kuću u Gračanima, u kojoj je ostao do smrti prošloga tjedna, a koja je prije tridesetak godina bila poznata kao mjesto za tulume na kojima se okupljalo šaroliko i zanimljivo zagrebačko društvo. Diplomirao je njemački i talijanski, koje je usavršavao na europskim sveučilištima, ali i naučio niz novih, od portugalskog do nizozemskoga.
S putovanja je u Zagreb donosio nove ideje, bio je jedan od prvih aktivista civilnog društva, a kao prvi deklarirani homoseksualac vodio je slavnu emisiju "Frigidna utičnica" tadašnjeg Omladinskog radija, gdje je osnovao Redakciju na stranim jezicima, odgojio generaciju novinara kulture, osmislio niz emisija, među kojima je posljednja bila "Mlohavi utikač". Među ostalim, osmišljavao je program na samim počecima OTV-a, bio tim "Republike" i "21. stoljeća". Mediji su izvještavali da je umro u teškim uvjetima zbog loše financijske situacije, no obitelj je to kasnije opovrgnula.
Ovih smo dana o Toniju slušali kao o vrhunskom novinaru, profesionalcu i intelektualcu, no on nije imao ambicije u klasičnom smislu izgradnje karijere, kao ni zlobe i zavisti, rekla je Ana Babić, koja ga je dovela na Omladinski radio. Bio je 'bonvivan', samo je želio dobro živjeti, družiti se, uživao je u životu, lijepo se odijevao i pazio da nikoga ne povrijedi i kao takvom više bi mu odgovarala kozmopolitska sredina nego zagrebačka građanska uljuđenost, ocijenila je.
Aktivistica i novinarka Vesna Kesić prisjetila se kako je Marošević dolazio na sastanke sekcije "Žene i društvo", jedne od prvih feminističkih inicijativa kod nas, a potom je počeo i vlastiti aktivizam u emisiji "Frigidna utičnicu", a koji je, istaknula je, prodirao puno dublje nego što može bilo koji akademski ili aktivistički govor.
Nitko nije znao da je bolestan i u problemima, a zbog okolnosti, tuge i ljutnje, sada je trenutak da preispitamo i sami sebe, ustvrdila je. Kada ljudi odu kaže se da su otišli na bolje i ljepše mjesto, no njemu nije bio potreban bolji svijet jer je bio car u ovome, dodala je Kesić.
Renata Belc sa 'stojedinice', gdje je Marošević prije nekoliko godina dočekao mirovinu, rekla je kako se nije ozbiljnije žalio na zdravstveno stanje, pa je utješna pomisao da se nije mučio i da je do posljednjeg daha živio punim plućima, život kakav je želio, koji nije mario za norme i forme, za konvencije koje sputavaju većinu.
Od onoga što je radio kao profesionalac, zanimljiviji je bio samo kao osoba, malo je reći da je bio osebujna ličnost u svakom mogućem pogledu, no što je najvažnije, bio je jedan od onih koje ste morali voljeti, čak i kada ste se ljutili na njega, a možda pogotovo i upravo tada, ustvrdila je.
Marošević je surađivao i s Hrvatskom televizijom na više projekata, od Dobro jutro Hrvatska do Dječjeg programa, o čemu je govorila urednica Tanja Šimić, prisjetivši se naslova njegovih emisija koje pokazuju što ga je zanimalo, od ljubavi, veselja i smijeha do socijalne osjetljivosti.
Na komemoraciji je prikazan prilog o Maroševiću, pušteni su ulomci iz njegovih slavnih radijskih emisija. Posljednji ispraćaj bit će u srijedu, 20. ožujka, u 13,50 sati na zagrebačkom Krematoriju.